O  AUTORU

Žarko Karišik (1943. g. Glavatičevo kod Konjica, BiH) vjerovatno je najosobeniji Srbin u XX vijeku. Prvi je, i to tek 150 godina nakon štampanja Njegoševe Luče mikrokozma, spoznao i dokazao da je Njegoš bio prosvjetljen; da je bio dostigao stanje duha vrlo slično Isusovom, razumljivo, samo individualno specifično, kakav je slučaj sa svakim prosvjetljenikom, uostalom kao i sa svakim čovjekom, jer, kako autor reče, naš Stvoritelj stvara jedino originale – kopije nikada.
Durmitara – duhovno ime, što ga Žarko tokom izbjeglištva (1993.-1999.) na obali Crnog jezera ispod, kako on govori božanstvenog Durmitora, dade sebi, iskombinovao je od iména Durmitor i Tara – piše da nam je „Njegoš Lučom mikrokozma, prvim značajnijim i njemu najdražim djelom, ostavio poruku da je ono oda prosvjetljenju, a najumnije srpsko-crnogorske glave za vijek i po to ne shvatiše, ne dešifrovaše. Luča znači svjetlost, a mikrokosmos je pojam koji je Njegoš koristio da njime izrazi čovjekovu suštinu; ono što je u nama božanskom slično. Tako Luča mikrokozma, prevedeno na savremeni jezik znači: svjetlost u čovjeku ili prosvjetljenje“.
Prosvjetljenjem koje, nakon dvadesetogodišnjeg sistematičnog i upornog rada, Žarko postiže, on spoznade da je Njegoš bio prosvjetljen, a ne samo genijalan pjesnik, i da nam je Lučom ostavio idejni projekat za rekonstrukciju našeg duhovno nedjelotvornog hrama.
Durmitara svoje životno djelo, koje teorijski i metodološki poučava kako postići prosvjetljenje – u tom smislu bez premca u svijetu – izgradi na Njegoševom idejnom projektu, Jungovoj nauci i hatha jogi, čime se zamjeri sveštenicima, ali i oduševi mnoge čitaoce svoje knjige.
Knjigom koju držite u rukama autor pokazuje Srbima i Crnogorcima da ih  svjetovni, pa i crkveni velikodostojnici, zahvaljujući njihovom ortakluku u zajedničkoj aktivnosti – zamlaćivanja naroda kao mokrom čarapom – drže u umnom i duhovnom mraku,a to čine, i jedni i drugi, zbog svog malignog egoizma i duhovne zasljepljenosti.
Utisak mi je da je ova knjiga autorov duhovni testament,  namijenjen Srbima, Crnogorcima i pripadnicima ostalih nacija bivše SFRJ.
Ova knjiga će kod nekih, nadam se mnogih, čitalaca stvoriti osjećaj ushićenosti ali i jeze; jeze sličanoj kakvu osjeti neiskusan planinar kada sa vrha okomite planinske litice pogleda u duboku provaliju.
Autor je takav osjećaj jeze iskusio 1968. godine (kao idejni i kao jedan od aktivnih vođa studentskih demonstracija u Sarajevu) nadnoseći se nad provaliju ondašnjeg titoističkog režima. U jednom tekstu (objavljenom 1969. g. u listu Lica, zbog čega je pala Redakcija) izrazio je bojazan da će taj režim kada se bude stropoštavao u ambis za sobom povući i narod, što se, na veliku žalost, četvrt vijeka kasnije i dogodilo.
Zato ne čudi što je Služba Državne Bezbjednosti Žarka Karišika dvadesetak godina svakojako maltretirala, s nadom da će mu stalnim pritiskom uspjeti ogaditi čudesnu sklonost ka slobodoumnosti. U tom njenom, bezuspješnom, nastojanju pomoć joj je pružio i, tada titoista i poltron Titovog režima, Vojislav Šešelj, o čemu u ovoj knjizi postoji pismeni dokaz, a SDB će kasnije Vojislavu Šešelju pokazati kako onaj, ko je s Đavolom sadio tikve, prolazi kada postane neposlušan.
Možda će poneki čitalac kada pročita ovu knjigu reći: pukni zemljo da propadnem u tebe i tako pobjegnem od stida, koji me spopada zbog toga što sam godinama dopuštao nekim školovanim spodobama i akdemicima, piscima, pa i sveštenicima, te političarima, da me zavode iluzijama i lažima; da me žednog prevode preko vode.
Takav nojevski instinkt ne bi nikome bio od pomoći.

Suočenje, ma koliko da će to biti bolno, sa sadržajima kojima je srpsko-crnogorsko nesvjesno vjekovima naškrabavano, po autoru ove knjige, jedino može biti trajno ljekovito, ako nam je zaista stalo da se kao nacije preporodimo i vremenom ne budemo rastočeni. 

Postavili smo novi link NOVI TEKSTOVI na kome je sada autorov tekst:  OSNOVNE BIOGRAFSKE INFORMACIJE, a biće još tekstova.