Obrati se, dušo izgubljena! - Otvoreno pismo Radovanu Karadžiću

UVODNA  RIJEČ  UZ  DRUGO  IZDANJE           

Dragi čitaoče,

Ovo što slijedi biće vam vrlo korisno pročitati, a posebno ako Vam moji stavovi ne budu prihvatljivi. Sadržaj ovog pisma-knjižice bio bi shvatljiviji ako bi čitalac bio upoznat i s mojom knjigom Spoznaja najdublje tajne i prevazilaženje duhovne patnje. Podnaslov ove asocira da joj je sadržaj isključivo politički, iako i ona sadrži dubinskopsihološku poruku, na što upućuje njen naslov. Nažalost, većina ljudi smatra da im je sve preče nego takvo poučavanje, koje je nužno bolno, jer se čovjek pri tome sviješću treba susresti s tamnim, u podsvjest potisnutim, dijelom sebe samog, od kojeg nesvjesno bježi, a nepoznavanje sebe samih ili, razumljivije, psihički faktor, bio je presudan u nizu značajnih činilaca da se ovdašnji narodi navedu u ovakvu propast kakva nas je snašla.
Očekujem da će ova knjižica čitalačkoj publici biti zanimljivija kada bude na vidiku rasplet u tragikomediji Karadžić, nego dok se Radovan Karadžić, kao optuženik Haškog tribunala, kojekuda skriva. Ovdje slobodoumni pojedinac, koji od svoje dvadeset pete godine ne pripada nikakvoj organizaciji ili političkoj partiji, a iz SKJ izbačen je zbog svoje slobodoumnosti 1968., pokaza vrlo rijetku moralnu hrabrost da svom narodu ili, tačnije, većini u njemu, tresne istinu u lice: da je taj narod u sudbonosnom času svoje istorije bio od svojih političkih vođa - koji su od zapadnih stručnjaka za psihološki rat bili prepoznati kao vrlo pogodni za ostvarenje njihovih ciljeva ovdje, a potom dodatno iz istih centara i njihovih isturenih odjela bili isprogramirani - zaluđen autodestruktivnom mitologijom, od koje nesvjesno boluje, i preko te boljke, njenim aktiviranjem na perfidan, a sistematičan, način, u ratni ambis gurnut, ali tako da se pokaže kao da je on to učinio zato što je zao, što je netrpeljiv prema onima koji su druge religije ili nacije.
Ovo otvoreno pismo nastalo je od jednog pisma mom revolucionarnom drugaru iz '68. godine Radovanu Karadžiću, neuropsihijatru i političaru, koje sam mu počeo pisati dok sam boravio kao izbjeglica na Durmitoru, blizu njegovog rodnog kraja (moj zavičaj je u Hercegovini kod Konjica). S vremena na vrijeme pismo sam dopunjavao, ali nisam znao kako da ga dostavim adresatu, a onda sam dio teksta iz tog pisma unio u poglavlje Zašto je došlo do bratoubilačkog rata?, Kako da se sporazumiju Crna Gora i Srbija? utrećem izdanju knjige Moralna zora rudi nad Durmitorom - Budite se! Kad je knjiga izašla iz štampe, u avgustu 2000. g., uzmem da ponovo poradim na pismu. Ono što je u njemu ostalo redigujem i proširim, vraćajući ponovo u njega, ali sada kao citate iz objavljene knjige, podosta od onog što je prvobitno i bilo u njemu, te pismo učinim, naslovim, otvorenim.
Pismo je bilo preobimno da bi u cjelini u nastavcima moglo biti objavljeno u novinama. Uz to urednici mnogih listova kojima sam ga bio dostavio - a slao sam ga onima za koje sam očekivao da bi nešto iz njega mogli objaviti - nisu pokazali nikakvu zainteresovanost da objave ni jedan izvod iz teksta, čiju poruku oni, očito, ili nisu poimali, ili im se ona nije dopadala. Jedino je Valter, koji je objavljivao moje tekstove i onda kada bi drugi iz straha odbijali da to učine, u IDŽ/DŽ 2000., objavio u nastavcima izvode iz tog otvorenog pisma, koje sam u oktovbru 2000. g., kao autor-izdavač, štampao u knjižici Obrati se, dušo izgubljena! Naslove u njoj, kao što je to slučaj i s glavnim, koji je preuzet od NJegoša, "izvukao" sam iz teksta, pa zato ono što je ispod njih ne bi trebalo čitati izdvojeno, jer bi to tako bilo nemoguće razumjeti.
Zapazićete već na prvim stranicama da je u ovom pismu riječ o tome da se pomogne jednom Psihijatru, ali i Onima koje je on politički predvodio i u ratni sukob uveo, pa moguće da i on i oni svoju političku i ličnu zabludu shvate pomoću nauke Karla Gustava Junga, najvećeg dubinskog psihologa što ga je Svijet ikada imao; dakle, pomoću (za takozvano zdrave) najvišeg postignuća u Psihijatrovoj struci, a pošto je riječ o adresatu koji je porijeklom Srbin-Crnogorac, u pomoć pozivam NJegoša, da mu i On svojom duhovnom porukom prinese ogledalo, u kome bi ta, kao i svaka, duša izgubljena mogla uz pomoć iskre božestvene (u)viditi da je grešno-umišljena i da joj je neophodno, božanski moguće, preobraćenje, duhovni preobražaj i izlazak iz umnog mraka u kome je.
A ono što je neophodno nekadašnjem Vođi, potrebno je još više vođenima, posebno onima koji još nisu shvatili da ih njihove Vođe u ratni sukob nisu uvele radi opšteg dobra naroda ili radi nekog etičkog cilja, jer u ratu u BiH nije bilo riječ o borbi Dobra protiv Zla, kako je to svaka od zaraćenih strana htjela predstaviti, a mnogi, gledajući na rat samo iz svog ugla, i mislili da je tako. Potrajaće dok postane očigledno da su rat na prostorima Titove Jugoslavije podmuklo vodile sile mračne i zle strane čovjekovog bića, kako ovdašnjih ljudi, tako i Savremenih Porobljivača Svijeta, za koje Miloš časlav lijepo reče: "Kada njihovi državnici biraju podlost, ne čuje se glas koji bi to imenovao". što su na veliku ujdurmu nasjela dvojica opsjednutih pravnika-političara (Slobodan Milošević i Alija Izetbegović), ajde, da bude nekako i shvaćeno, ali kako razumjeti da jednog neuropsihijatra drugi vuku za nos kako htjedoše, zahvaljujući tome što on nije prevazišao neke svoje komplekse i ego-želje?
Iako je ovo pismo prvenstveno pouka Psihijatru pomoću njegove struke, kako da on pokuša ucjeloviti svoje raspršeno biće, i Crnogorcu kako se poima i primjenjuje NJegoševa duhovno-etička poruka, sadržaj pisma uveliko asocira na narodnu izreku: kćerku kara, snahi prigovara.
Zaraćene strane i sada, nakon primirja, ali ne i pomirenja, zlo i povod za rat vide jedino na strani drugih, a niko i kod sebe. Ako ne poštujemo kosmički ili božiji zakon u svom ophođenju s ljudima i prema prirodi koja nas okružuje, za to, kad-tad, slijedi kazna. Ona ne mora, a može, da se ispolji na onome ko Zakon krši, već, kako je to Frojd konstatovao, potomci mogu i nakon hiljadu godina da ispaštaju za grijehe predaka, pa čak i onda kada o njima svjesno ništa ne znaju. Za ovo su nama najuočljiviji primjer Jevreji. NJihovi sveštenici su Isusa, jednog od najvećih prosvjetljenika u poznatoj nam istoriji svijeta, ubili i to na vrlo grozan način, a nikada se istinski za taj zločin nisu pokajali i zato njihovi potomci evo dvije hiljade godina, uprkos ogromnoj ekonomskoj moći, duhovno ispaštaju grijehe svojih predaka. Jevreji će zbog pradjedovskog grijeha ispaštati sve dotle dok se istinski ne pokaju i time se duhovno preporode. Nažalost, zbog strašnog ogrešenja o Kosmički ili Božiji zakon - što je Mojsije sročio kao jednu od božijih zapovjedi čovjeku: ne ubij! - mnoge generacije potomaka bh. naroda teško će ispaštati na razne načine, i ma gdje da budu živjele.
Zanemarujući kod bh. Srba jak psihološki šok zbog izglednog raspada države, za koju su se oni zabludno držali kao pijan za plot, muslimansko, SDA, rukovodstvo je hitno i po cijenu rata htjelo sopstvenu državu, koji koncept neki intelektualci kod Bošnjaka nazivaju muslimanijom, a dobili su jedno čudovište od države, pa i to pod američko-vatikanskim tutorstvom. S druge strane, bh. Srbi su htjeli da žive (bar) u okrnjenoj Jugoslaviji, a za kaznu zbog toga, sada su drugi dio čudovišta od države.
Uzroci i povodi ratu u BiH su mnogobrojni, a poznati, kao i duboko skrivani, koji možda nikada neće biti objelodanjeni, počinjeni grozni zločini od sve tri strane, u čemu je bilo mnogo manipulacija s nedužnim i osveta nad nevinim, strašni su, ali bi bilo zabluda smatrati da moralno, kao i pravno-faktički, u bh. ratnom sukobu ima bezgrešnih. Opšte moralno posrnuće Dejtonski sporazum je blagoslovio amnestirajući "sitne" ubice, palikuće, svakojake, pa i teške, kriminalce i očigledni lopovluk.
Okrivljivati jedino druge za povode ratu i za počinjene zločine tokom njega, znak je umno-moralnog sljepila. Slično kao što bez ogledala nismo u stanju da vidimo sopstveno lice a jesmo lica ljudi oko nas, svakoj strani u ratnom sukobu u BiH nema hitnijeg zadatka nego pogledati se u ogledalu; vidjeti svoje moralno-nakazno, grešno, lice i pokušati ga oprati jedinim djelotvornim sredstvom za tu svrhu: pokajanjem. Od iskrenog i dubokog pokajanja nema nam prečeg zadatka i spasonosnijeg lijeka od "zarazne" bolesti od koje smo kolektivno oboljeli, a ta duševna bolest se zove: međunacionalna mržnja.
Umno sljepilo, kako kod vođa tako i kod naroda, i srpskog i bošnjačkog, toliko je da je to najtačniji dokaz da je objema nacijama, koje su izrasle iz istog korijena (činjenica koju Bošnjaci na silu hoće negirati) potreban kopernikanski duhovni preobražajili im, ako ne budu u stanju da ga izvedu, predstoji tiho rastakanje.
Raspad Titove Jugoslavije, manipulacije pri tome izvođene s bespomoćnim ljudima, način ratovanja i počinjeni zločini na drastičan način su pokazali kakve moralne nakazeu ljudskom liku je proizveo taj režim, u kome sam dvadeset godina bio disident i zato sumnjičen i maltretiran, nikada mu se ne pokorivši. U knjizi Moralna zora rudi ... Titovu podvalu imenujem najperfidnijom svjetskom političkom ujdurmom DŽDŽ vijeka, a nju ne razumjeti, znači ne moći uopšte pojmiti ništa u vezi s ratom u BiH i počinjenim zločinima. Razmislite da li je Zapad bez konkretnog interesa i stvarnog cilja u ta Potemkinova sela uložio preko 40 milijardi američkih dolara, koliko je Titov socijalistički režim dobio "bespovratne" pomoći od kapitalističkog Zapadado sredine sedamdesetih godina, nakon čega je počelo veliko zaduživanje i promašene investicije, pa Kardeljeva ourizacija i sizizacija - razbijanja smislenih cjelina na besmislene dijelove - što je, uz perfidno-namjerno ekonomsko siromašenje, služilo kao psihološka priprema za onakav raspad SFRJ kakav se dogodio.
Duhovni preobražaj neće biti moguće izvesti bez usmjeravanja pogleda ispred sebe, opšteg moralnog preporoda i opsežnog upoznavanja naroda sa dostignućima dubinske psihologije, jer su ovdašnje nacije neurotične i svima nam je potrebno duhovno liječenje. Biće to dug i vrlo bolan proces, a kreatori postojećeg političkog stanja mahom su oni koji su zadojeni jednom ideologijom, a sada, ne samo sebi već i drugima, utuvljuju neku drugu, koja je s prethodnom inkompatibilna. Uz to postojeće religije su duhovno nedjelotvorne i degenerisale su se u teoideološke monstrume, glavne podstrekače mržnje prema čovjeku druge religije ili nacije. Početak preobražaja bi trebalo da se sastoji u tome da mi, ovdašnji narodi, ostvarimo odgovarajuću samospoznaju. Tada bismo postali svjesni koliko robujemo svakojakim atavizmima, raznim ideologijama i teoidelogijama: sterilnom duhovnom talogu, u koji je naš duh zaglibljen kao u živo blato i u kom se mi batrgamo decenijama, tonući sve dublje i dublje. Bilo da se osjećamo vjernicima ili da se smatramo ateistima, svejedno a svakako, mi smo duhovno neusredišteni, i od prihvatanja djelotvornog metoda za ovovremeno duhovno samopronalaženje nema nam prečeg zadatka i spasonosnijeg cilja.
Ni jedna od strana u ratu u BiH nije u stanju uvidjeti da je bila samo marioneta, isturena ruka, neke moćnije sile kojoj je uzela da služi, a dugoročno na svoju štetu. I slično kao što neurotičar pati od kompleksa kojima robuje, ali bježi od njihovog privođenja u svijest, tome slično i sve tri zaraćene strane u BiH bježe od spoznaje da su (ispali nasamareni) robovi-žrtve ili svoje opsjednutosti mitologijom, što je slučaj sa Srbima, ili svojih mentora i njihovih težnji za proširenjem svog uticaja na ovim prostorima, kako je to s Muslimanima-Bošnjacima i Hrvatima, preko čijih leđa su dvije najmoćnije religije svijeta, a međusobno najveći neprijetelji među religijama, katoličanstvo i islam, ukrštali koplja, pri čemu je Vatikan lukavo uz pomoć Hrvata naveo Muslimane da pokrenu turski kompleks kod Srba, i tako oni budu ti koji će odraditi glavninu prljavog posla za njega.
Kada je vatikanski establišment posumnjao u srpske mogućnosti da oni za njega u BiH obave ono što je bio njegov cilj, dao je mig Hrvatima da Srbima pokažu kako bi trebalo da postupaju sa Muslimanima, a tada su ovi izjavljivali da je za njih dotadašnji sukob sa Srbima, u odnosu na ovaj s Hrvatima, sličio na "igranje" rata. Ali, da bi koliko-toliko bila uspostavljena ravnoteža u pokazanom umijeću ratovanja, prispjeli mudžahedini, "sveti" ratnici za širenje islama diljem Svijeta, Muslimane su učili kako se treba boriti u ime Allaha protiv hrišćana. Dovođenjem mudžahedina - što je Alija Izetbegović objeručke prihvatio ne shvatajući da mu je i to podmetnuto u opštoj ujdurmi na koju je bio navučen od strane katoličko-protestantsko-jevrejskog lobija, kojeg je on uzeo kao jednog od saveznika u ratu protiv Srba - da u Bosni ratuju i bosanske muslimane pouče da u vezi s islamom imaju shvatanja koja trebaju ispraviti, kako to džihadlije i njihovi domaći sljedbenici smatraju da treba biti,ovdašnji muslimani su time sami sebi u njedra stavili guju prisojkinju. (Daj Bože da svi na neki način ne iskusimo da je religijski fanatizam, uz opšti nemoral i strašne nepravde koje moćni oholo čine, najveća opasnost stabilnosti savremenog svijeta, ali to još nije dovoljno shvaćeno. čovjeku naše civilizaciji je, preživljavanja radi, hitno potreban djelotvoran duhovnotjelesni metod samousredištenja, kako bi bila popunjena haotična praznina u čovjeku nastala nedjelotvornošću postojećih religija. Takav metod je otkriven, i on predstavlja skladanspoj izvorne ideje Velikih Prosvjetljenika, osnivača religija, filozofije i nauke, a informaciju o tom metodu sadrži ovo pismo. Velika zabluda je misliti da nas postojeće religije mogu uputiti ka praslici, arhetipu, Boga u nama, čije postojanje je naučno potvrćeno (1997.) i nalazi se na vezama sljepoočnih režnjeva mozga. Ovim je osnov nauka iz moje knjige Naša joga i prosvetljenje egzaktno dokazan).
Ali niko Srbima i Bošnjacima nije kriv do oni sami sebi, zato što nisu u stanju već jednom shvatiti da njih u međusobne ratne sukobe svaki put perfidno uvlače oni koji ni jednima ni drugima ne žele dobro, već preko njihovih sukoba postižu ostvarenje nekih svojih ciljeva ili svođenje međusobnih računa. Mene srpsko-bošnjačka religijska netrpeljivost i posebno otvoren ratni sukob podsjećaju na ponašanje australijskog mrava. Naime, u Australiji ima gmizavac koji se tako zove i koji se od napadača brani i ujedom i udarima repom, a kada nekim slučajem bude presječen, on tada gubi osjećaj ranije cjeline i potom glava ujeda sopstveni (odsječeni) rep, a rep udara svoju nekadašnju glavu, kao da je ona tuđa.
Strašno je kada čovjek nije u stanju, zbog svoje zaslijepljenosti sadržajima u podsvjesnom dijelu psihe, gdje su i nacionalni kompleksi i raznorazne ideologije, da uči na tuđim greškama. Titova Jugoslavija se raspala onako krvavo, pored drugih razloga, i zbog toga što Muslimani u njoj nisu htjeli ostati iako bi u njenom ostatku, da ga je bilo, činili drugu naciju po brojnosti. NJima je cilj bio pretvoriti BiH od republike u samostalnu državu u kojoj će oni biti većina, a smatraju za normalno da Srbi i Hrvati tu državu, i nakon rata, i s radikalno islamiziranim Bošnjacima, prihvate kao svoju, pozivanjem na njeno srednjovjekovno postojanje, kada u njoj nije bilo muslimana, a uz potpuno negiranje sedamdesetogodišnjeg egzistiranja Jugoslavije, kao šire državne cjeline. Iako su okolnosti za to i nepovoljnije, bošnjački osnovni koncept BiH kao države podsjeća na onaj koji su imali Srbi u obe (bivše) Jugoslavije, a to je: da je to njihova država u kojoj žive i neke druge nacije. Na takvom konceptu nemoguće je izgraditi stabilnu višenacionalnu državu i kada bi sve nacije bile iste religije, a posebno kada tako nije, već od tri mećusobno totalno suprotstavljene.
Naglim cijepanjem jedinstvene višenacionalne države po republičkim šavovima, koji nisu (s izuzetkom Slovenije i donekle Makedonije) odgovarali i nacionalnim, a što je direktno aranžirala svakojako, pa i pravno, Veleučena i Demokratična Evropa, uprkos Helsinške deklaracije o nepromjenjivosti granica u Evropi, od ranije naše svakojako uzburkane i tako za međusobni sukob pripremljene psihe, učinilo je da je i u nama proradio instinkt kao kod australijskog mrava kada bude presječen, sa čim su računali stratezi ovovremenog koloniziranja ovog područja. Vatikan smatra da je Balkan nemoguće evropeizirati bez pokatoličenja nekatoličkih naroda na njemu, a izgleda da će zaista biti da je to tako. Reislamiziranje Bošnjaka, i uključivanje Albanaca u igru, što je Srbe navelo da se grčevitije počnu hvatati za osušenu granu pravoslavlja, djeluje kontraindikativno vatikanskom "lijeku" za, po dijagnozi njegovih stratega, evropski religijski rak, pa je uz hemoterapiju uključeno i zračenje.
O balkanskom sindromu, zbog ovdje razasutog nuklearnog otpada, koji mijenja i strukturu DNK, sada se sistematično šuti, a svako Dejtonski mirovni sporazum tumači onako kako njemu odgovara, kao da se ne vidi da je taj "sporazum" tako konstruisan da Zapadu omogući boravak u BiH dok islamski i pravoslavni faktor u njoj ne budu tako preoblikovani ili/i ustabile se na nivou koji im je davno namijenjen, a u što je bilo ukalkulisano u Titovom sistemu usmjeravanje naše psihe ka ovakvom moralno-emocionalnom kretenizmu. Jung je psihološko (bilo kakvo) krivo usmjeravanje označio kao najmoćnije sredstvo za kasnije manipulisanje ljudima, što se kod nas na žalostan način i pokazalo apsolutno tačnim.
Ova knjižica nije za jednokratno čitanje, već za najozbiljnije studiranje i najdublje promišljanje, a ako tako postupite i to Vas kojim slučajem dovede do ideje da kod sebe preduzmete bitan duhovno-moralni preobražaj, i istrajete u njemu, što Vam od srca želim, time bi bio postignut cilj koji je ovom tekstu namijenjen, a Kjerkegor je dubokoumno zapazio: "Etika nas uči da i u nesreći budemo srećni".

19. 8. 2001. g. (Jednu godinu nakon što je pismo bilo napisano i prvi put publikovano)      Autor

Radovanu Karadžiću, molim da ovo pismo dostavi

    onaj ko bude u mogućnosti da to uradi.

(MOTO PISMA)

Psihu ne ometa samo prirodni poredak, već ona, kada izgubi ravnotežu, razara i sopstvene tvorevine. Zbog toga brižljivo uzimanje u obzir psihičkih faktora ima značaja za uspostavljanje ravnoteže ne samo u individui već i u zajednici, inače lako nadvladaju destruktivne tendencije. Kao što je atomska bomba do sada nedostižno sredstvo masovnog fizičkog uništenja, tako i pogrešno usmereni razvitak psihe vodi u masovno psihičko pustošenje.

Karl GustavJung

Uzbuđene, nesigurne, gotovo uspavane savesti, i onakve koje se nalaze u sličnom stanju kao tvoja, treba jačati i buditi; i da bismo ih opet postavili na osnovicu večitih istina,treba sasvim istrgnuti klimave kočeve za koje one drže da im još služe kao oslonac.

Žan Žak Ruso

U ovome što slijedi rijetko ću biti pravilno shvaćen, ali, nije mi stalo da se bilo kome dojmim a jeste da svakog, kome je pouka potrebna, nečemu po njega korisnom poučim. Kako Epiktet reče: "škola mudračeva je kao ambulanta lekareva. Niko ne ide tamo radi nekog uživanja ili zadovoljstva, već da bi osetio neki spasonosni bol". Pred tekstom što slijedi na psihički bol se pripremite, a da li će on biti spasonosan, ništa vam ne mogu reći unaprijed – sve će zavisiti od vas.

Iz moje knjige Moralna zora rud nad Durmitorom - Budite se!

RADOVANE, LELE, ŠTA TO ČINIŠ?

Gospodine Radovane,

Rado bih ti umjesto ovog teksta – kao svom revolucionarnom drugaru iz '68. godine – poslao poštom svoje dvije knjige, koje sam objavio (kao autor-izdavač). Jedna je Naša joga i prosvetljenje, 1999.(860 str. u formatu B5), a druga Moralna zora rudi nad Durmitorom – Budite se!, 2000.(treće izdanje, 350 stranica). Pošto je neizvodljivo da ti knjige pošaljem, preostaje mi jedino da te na ovaj način o njima informišem. Iako bi ovo moglo biti shvaćeno kao samohvalisanje isticanjem sopstvenog djela, ipak, otpočinjem s pisanjem, prvenstveno iz razloga što bi ti moje knjige mogle biti od velike koristi i inače, a posebno da bi ti shvatio svoje stvarno duševno stanje. Odnosno, šta si usrljavajući u politiku uradio, pa da se zbog počinjenog pokaješ i otpočneš s duhovnim prepobražajem, a to bi istovremeno značilo da se iz prošlosti doseliš u sadašnjost, odnosno da se probudiš iz dnevnog somnambulizma, što, npr., Napoleonu nije pošlo za rukom ni na Svetoj Jeleni.
Pored ovog što ću sad napisati, biće ovdje i navođenja teksta iz pomenutih mojih knjiga, što će nužno usloviti da će o ponečemu biti riječi viđeno to iz dva ugla posmatranja. (Preuzeto ću numerisati brojevima (1) iz prve, i (2) iz druge knjige). Iako mi je stil pisanja jednostavno razumljiv, ovaj tekst slučajnim čitaocima, pa i tebi, neće u svim njegovim dijelovima biti lako shvatljiv, pošto ću se u njemu doticati i aktivnosti nesvjesnih oblasti psihe, a to je nemoguće samo umom razumjeti, već je za to potrebno i odgovarajuće duhovno iskustvo, koje ti, Radovane, očigledno – nemaš.
Ovo ti pišem kao otvoreno pismo. čudi me da ti niko od onih, koji bi imali mnogo štošta da te priupitaju, takva pisma ne pišu. (Kao da su te šutnjom svi iz živih otpisali). Sadržaj otvorenih pisama bi, kako-tako i kad-tad, stigao do tebe, a ako ne bi želio, na njih sada da odgovoriš, iz mjera opreznosti, odgovore bi mogao da uneseš u knjigu memoara koju pišeš, ako je tačno da to činiš, kako o tome izvještavaju neki novinari.
Prošle godine, kao što vjerovatno znaš, Alija Izetbegović je objavio knjigu pod naslovom Moj bijeg u slobodu. Nadam se da te nekadašnje političko koaliciono partnerstvo s njim neće navesti da ti svoju nasloviš: Moj bijeg u ilegalu.
Radovane, lele, šta to činiš? Ako si ti već ostao bez imalo razuma, zar nema nikoga u tvojoj blizini, imalo razumna, da ti pomogne da bar sada uvidiš kakvu ludoriju manifestuješ. Jasno mi je, Radovane, koliko si ti sklon da i najveću ludoriju, samo ako tako do izražaja, do šepurenja, dolazi tvoj ego, uzmeš za "mudro" ponašanje. A sada je mnogima jasno – pa valjda i po mudrosti čuvenoj babi Goši, tebi poznatoj skoro stogodišnjakinji, mojoj dainici, koja te obožava(la), a na početku tvoje političke karijere ona me mnogo prekorijevaše što se držah podalje od tebe, a ja joj kao odgovor na to prorekoh, da će nju tvoja politika otjerati s njenog prekrasnog imanja na obali Boračkog jezera i učiniti je beskućnicom, što se i obistini – koliko je bilo "mudro" tvoje mudrovanje. Da ti nisi bio narodni vođa, ličnim kompleksima zaveden a nacionalnim podržan, u realizaciji na našoj koži jedne velike svjetske ujdurme, lakrdija koju sada činiš išla bi samo na tvoju adresu, a ovako, da li si svjestan toga, da time što činiš svaki dan samo udaraš novi žig, kao dokaz, onome što su o Srbima pisali strani novinari: da smo mi, najblaže rečeno, čudan narod.
Očit, iako posredan ali krajnje ilustrativan, znak moralnog i duhovnog posrnuća Srba u BiH pod tvojim vođstvom, a on podosta govori o tebi, je to što si za svog savjetnika – na našu istorijsku bruku – imenovao čovjeka koji, s obzirom na ono što on jeste, npr., u vrijeme austro-ugarske uprave u BiH, taj ne bi mogao biti kod Benjamina Kalaja u Sarajevu – ni vratar.
Pod političkim vođstvom, kome si i ti, Radovane, bio jedan od privjesaka, Srbi i Crnogorci jesu kao narod moralno posrnuli kao nikada u svojoj istoriji, i na površinu je isplivalo sve ono što je u nama najružnije, a to je od strane vaše vlasti bilo ili podržano ili tolerisano. Da smo određenim okolnostima, tj. politikom i kolonijalnim težnjama prema ovom području zapadnih svjetskih moćnika, što se od prije nekoliko godina zove Novim svjetskim poretkom (ili globalizacijom Svijeta), bili navučeni na tanak led, to je bez sumnje, ali je u tome pretežan udio krivice naših vođa, znači i tvoje, zbog vaših zabluda, koji ste samo umišljeni da ste, kobajagi, sposobni političari, a inače ste super politički slijepci. Kao rezultat vašeg vođstva, odnosno kao posljedicu našeg duhovnog neusredištenja i moralnog posrnuća, spoljnim okolnostima potaknuto, doživjeli smo opštu tragediju. Međutim, od te tragedije doima mi se još tragičnije to što mi nismo u stanju, ni nakon nje, da pojmimo zašto nas je snašlo ovo što nam se dogodilo.
Naprotiv, još su veoma jake, skoro pretežu, političke snage koje izazvano i manifestovano političko ludilo žele predstaviti kao normalno stanje, čak ga i glorifikuju, a sveštenici očitu duhovnu izgubljenost i moralni idiotluk blagosilju. Kuku nama!U jeziku nema riječi kojom bi se ova ljudska katastrofa izrazila. Ako bi se to htjelo predstaviti slikovitim primjerom, tada ovo što nam se događalo i što još traje, ne razlikuje se od toga kao kada bi se, uzmimo, luđaci, dočepavši se batina, od normalnih, a golorukih, tražili da priznaju da su ludi, i što je još gore, da prihvate, ćuteći, da se tako ponašaju, inače će biti batinani dok tako ne postupe. Mi upravo imamo to: da nas jedna organizovana haotična politička kratkovidost svaki dan nečim i na neki način batina, dok mi, nasamareni njenim ludorijama, stenjemo pod tim teretom.
Ali slično kao što su komunisti bili stvorili pravilo da svako ko ikoliko ozbiljno ukaže na neku njihovu grešku, oni ga proglase protivnikom (narodnog) sistema i zbog toga kazne: izopštenjem ili zatvorom, tako i vi, inauguratori nacionalnih stranaka i njihove vlasti u BiH, bili ste stvorili javni milje u kome ukoliko pripadnik ikoje nacije išta opravdano kaže o sljepilu vođa i sveštenika te nacije, ne gine mu etiketa da je izdajnik svog narodai čovjek protivničke strane. Tako znam da i ovim tekstom uzimam na sebe veliki rizik time što bi me oni, koji su zaslijepljeni od prašine koju si im i ti obilno sipao u oči, mogli proglasiti za sve i svašta u najpogrdnijem smislu, ali, šta ću, osjećam svojom obavezom – koju koliko mogoh, iako mi to bi neprijatno, ispunih u  svojim knjigama – da ih probam liječiti od umnog sljepila, a njima će, razumljivo, biti vrlo bolno sprovesti na sebi proces duhovnog ozdravljenja.
Trenutnom umnom sljepilu kod naroda ti si, Radovane, uveliko doprinio svojim sljepilom, koje se od onoga kod prostog puka, razlikuje po tome što je bilo moćnije i time po narod opasnije. Jasno mi je, Radovane, da ti umno lično sljepilo, bez nečije pomoći, ne možeš pojmiti, slično kao ni svoje oni koje si ti zaveo – u bespuće. Jer kod umno-ideološkog sljepila stvar je slična kao i kod klasičnog ludila, a to je: nemogućnost da se (bez tuđe pomoći) shvati realno sopstveno psihičko stanje.
Da je u tom smislu kod tebe postignut neki napredak, pokazatelj će biti to, kada se – ako se – dobrovoljno predaš svojim tužiocima, od kojih se sada skrivaš. Svrha ovog teksta je prvenstveno u tome da ti pomognem da na takvu ideju dođeš, potom da je sprovedeš, a nakon toga, vjerovatno tokom sudskog procesa, da kreneš stazom duhovno-moralnog preobražaja, što bi trebalo da bude tvoj naredni korak. Pretpostavljam da ćeš moći pojmiti dobronamjernost ovog prijedloga, a koliko ga dajem tebe radi, toliko i radi otrježnjenja naroda. Samo da te podsjetim. Nemanja, koji je, uzgred rečeno, progonio bogumile do njihovog istrebljenja, sam je odlučio potstarost da svoje grijehe okajava u samoći manastira; sam sebi je odredio svojevrstan zatvor. Iako je strašno ono što je on kao vladar počinio, ipak je poučno da je grijeh uvidio i pokajao se. Crkva, koja je Nemanju proglasila za sveca – u vezi toga zapisah, čitaćeš: čudne li lakrdije od svetosti, mili Bože – na svoju sramotu me podsjetila kad sam čuo da je ona i tebi neka svoja odličja dodijelila, što sam prokomentarisao sa: FUJ!
Kako naći adekvatniju riječ kojom bi se izrazila razumna reakcija na takav gadluk institucije koja se narodu predstavlja za duhovno svjetlo? Crkva, neutoljivo žedna vlasti, da bi je dijelila s glavarima, podilazila im je doprinosom u zatucavanju naroda, utuvljujući mu u glavu, kako su neki Srpski Despoti, koji su pretežno bili, kao što ste to i vi ovovremeni, politički slijepci, zaslužili, ništa manje nego, da ih ona proglasi za "svece", jer su narod vodili u ratove protiv nekih Sotona i borili se za carstvo nebesko. Sotona je bilo, itekako, ali mi nismo u stanju shvatiti da je naša Crkva mnogo doprinijela da su one postale dio našeg okruženja, kao ni to da te Sotone nisu ništa posebno sotonskije od nas samih. Krajnje vrijeme je da se od vjekovne zablude počnemo oslobađati! Sa našom religijom, ovakvom kakva je ona sada, to nam nikada neće poći za rukom. Ona ili ateizam, svejedno, su duhovna slama, koje mi zabludno uzimamo za žito, i žvačući ih, a ne pronalazeći plodove u tome, mi ostajemo duhovno gladni, pa potom tu glad probamo utoliti na razne degenerativne načine, ali nešto ostaje u nama da zjapi od praznine i traži popunu, ali mi nismo u stanju da shvatimo šta je to i šta se s nama zbiva, i da nas upravo ta praznina gura u nesreće, za koje mi onda optužujumo druge. Krajnje vrijeme je da umno progledamo i da uvidimo da je naše duhovno neusredištenje osnovni uzrok našihnesreća. Ili, kako bi Ruso rekao: "čovječe, ne traži više začetnika zla; ti si glavom taj začetnik. Nema drugog zla do onog što ga ti činiš ili podnosiš, i oba potiču od tebe".
Radovane, poklanjam ti još jednu mudrost iz bogatog Rusoovog arsenala te vrste, a ona glasi: "Moramo se stidjeti ako činimo grešku, a ne kada je popravljamo". 
Mogu pretpostaviti da će kod tebe već naslov ovog pisma stvoriti animozitet za njegov sadržaj, ali, Radovane, meni je, nakon na sebi samom izvedenog procesa samospoznaje, jedino stalo da pomognem drugima da postignu slično stanje duha. No, da bi tebi sada iko pomogao, a pomoć ti je očito potrebna, i zato ti je na ovaj način i nudim, ti moraš prihvatiti da otrpiš bol koji je potrebno podnijeti da bi se stiglo do stanja ozdravljenja.
Ti si, Radovane, vrlo specifičan bolesnik, a za izlječenje je osnovni uslov da shvatiš da si bolestan. Rečeno riječima Bore Stankovića, ti si bolestan od sebe samog. Bolestan si od neuravnoteženosti između svjesnih i nesvjesnih dijelova svoje psihe. Tvoj problem je danas odlika najvećeg broja ljudi, ali je on kod tebe, s obzirom na tvoje političko angažovanje, postao tragično vidljiv, ali, budimo bez zabluda, nije to bilo nimalo slučajno.
Ti si od svoje umne zasljepljenosti i harizmatičke pojave, uspio da o sebi stvoriš mistifikovan lik spasioca. Za to ti je veliku uslugu učinio Alija Izetbegović, a ti mu zahvalno uzvratio protuuslugom, jer bez vašeg međusobnog odnosa, onakvog kakav je on bio, nijedan od dva naroda ne bi se mogao onako totalno zbuniti i potom zaluditi. Ali potrebno je pomoći narodu, i srpskom, i bošnjačkom, da napokon progledaju i da uvide da ste vi bili samo ekstremni zanesenjaci opčinjeni sličnim, a oprečnim idejama – svaki od svojih sveštenika podržan – što je Zapad vješto iskoristio: da praktično realizacija tih ideja bude pogubna po oba naroda; čak u budućnosti i mnogo više od ovog što je to sada vidljivo.
Iako je za rat na ovim prostorima bilo mali milion razloga, psihički faktor je bio presudan da se rat dogodi. Ukratko, svjesni dio psihe, svijest, pritiješnjena sadržajima podsvjesnog, koji su se godinama tokom odumiranja komunističkog sistema komešali, a u određenom momentupotstaknuti nacionalističkom politikom, jače se pobunili i tražili da ih svijest prihvati, i ova je, prihvatajući ih, bila raznesena centrifugalnim silama; bila se otrgla od samouređujućeg i centripetalnog središta, koje je u nesvjesnim dijelovima psihe. Jung takvu pojavu naziva napuhavanjem svijesti, koje se po njegovom mišljenju "može ublažiti samo najstrahovitijim društvenim katastrofama. Napuhana svijest uvijek je egocentrična i svjesna samo vlastite prisutnosti. Ona nije sposobna učiti iz prošlosti, poimati savremena događanja i donositi ispravne zaključke o budućnosti. Hipnotisana je samom sobom i s njom se ne može govoriti. Stoga je osuđena na katastrofe koje će je, ako je potrebno, usmrtiti. Na paradoksalan način napuhnuće je onesvješćenje svijesti". (Treba li pametnom još išta reći o tome zašto nam se desio rat?). Iz činjenice onesvješćene svijesti, Radovane, i kod vođa i kod naroda, proističu svi naši osnovni problemi. Ali kako da to bude shvaćeno, kada je svijest onesvješćena? Jedino osvješćenjem svijesti, i zato ti pišem ovo otvoreno pismo, svjestan da oni umni slijepci koji su bez moralnog integriteta neće moći shvatiti zašto sam ga pisao. Umno sljepilo je strašno, ono je poprimilo razmjere epidemije, a potpirujući ga, ti si pridobio naklonost mase, ljudske gomile, ali od te boljke duše moramo se liječiti, a svakom, ko se tog mučnog procesa bude dotakao, ne gine mu i muka, i trenutna bruka – anateme. 
Kada sam čuo onu tvoju sramnu, zlokobnu i glupu prijetnju u Skupštini BiH, da ako ovdje dođe do rata da će jedan narod s ovih prostora možda nestati, nakon toga sam ti bio napisao jedno britko otvoreno pismo (koje je bilo preobimno za novine i tako nije bilo ni objavljeno, a i ovo bi moglo iz istog razloga doživjeti sličnu sudbinu). U tom pismu sam te podsjetio na mnoge Jungove stavove, pa i na ovaj citirani, koji kao da je pisan sa svrhom da bi se dao tvoj rastrirani psihički portret. (Onom izjavom ti si pokazao da si znao namjere Zapada prema Muslimanima – njihovo rastakanje na dugi rok – ali i da ćeš Srbe u BiH, u svom ludilu, navesti na to da oni budu bene, koje će prihvatiti u tome prljavi dio posla, ne shvatajući, kad ga obave, da će se tada i oni naći u istoj rupi sa Bošnjacima, svojom braćom, samo drugačije religije).
Radovane, nema većih ljudskih postignuća već: prvo, samospoznati sebe, a iz ovog, u njegovom najvišem nivou, proizilazi i drugo – voljeti ljude, biti za njih empatičan, ali bez ikakvog svjesnog nastojanja da se takav bude, već se jednostavno prepustiti stanju kad nas ljubav za druge ljude preplavljuje, ali ne za neke apstraktne, već i za naše prve susjede, bez obzira ko su i šta su oni, najsličnije nekako kao što je slučaj sa zaljubljenom osobom. Ovo se Radovane, kao normalno stanje duha postiže kad se čovjek oboži. Tada se u nama generiše ljubav za druge ljude, slično kao što tebe (nesvjesno) razdire  mržnja prema njima. Energetski rezervoar u nama, i za ljubav, i za mržnju je jedinstven, jedan te isti, samo je pitanje koja je slavina skroz odvijena. Ako je otvor za ljubav potpuno propustan, tada nema šta da dospije u kanal kojim bi oticala mržnja. Ovo saopštavam na osnovu iskustva, a u vrijeme najvećeg ludila od međunacionalne mržnje zapisao sam da svoju ljubav za ljude drugih vjera i nacija moram da sramno skrivam samo zato da mi zaludo, bez ikakvog efekta, ne bi odletila glava, ali da znam da će doći vrijeme kada će mržnju biti sramota pokazivati i onima koji će je još i tada osjećati.
Svrha i ovog pisma je da se periodu mržnje podspješi kraj i podržati vrijeme preokreta. Može li u ovom času i na ovim prostorima od ovog biti uzvišenijeg, čovjeka dostojnijeg cilja?  Ne može! Ako misliš da nemam pravo, imenuj u svom odgovoru šta bi to drugo bilo? A zarad preokreta, nastaviću s Jungovim sjajnim zapažanjem u vezi problema onesvješćenja svijesti, jer dok problem ne shvatimo, nemoguće će nam biti – prevazići ga.
"Kada je sudbina priredila Evropi najgnusniji rat (Jung misli na Prvi svjetski rat) koji je trajao četiri godine, rat koji niko nije želio, gotovo se niko nije pitao ko je zapravo prouzrokovao taj rat i njegov nastavak. Niko nije priznavao samome sebi da je Evropljanin bio opsjednut nečim što ga je lišilo svakog slobodnog odlučivanja. To opsjednuto i nesvjesno stanje trajaće podjednako i dalje, sve dok Evropljanin ne 'zadrhti od svoje sličnosti Bogu'. Taj preobražaj može otpočeti samo u pojedincu; jer mnoštvo, gomila su slijepe životinje, što je dobro poznato. Stoga mi se čini važnim da bar pojedinci, ili određeni pojedinci, počnu uviđati kako ima psihičkih sadržaja koji ne pripadaju samo svijesti već su u nama stariji i dublji, a svijesti su prethodili. Te sadržaje je do izvjesne mjere moguće sviješću dokučiti i tako postići odgovarajuće, preporađajuće ucjelovljenje psihe i ujedno osvješćenje svijesti. Taj postupak treba izvršiti uvijek kada se želi izbjeći prijetećem napuhnuću svijesti".
Tebi je poznato da se tridesetak godina bavim jogom. NJome, uz Jungovo djelo, pošlo mi je za rukom da postupak koji bi se mogao imenovati i kao osvješćenje svijesti, i koji se klasično zove samospoznaja, na sebi sprovedem do zadivljujućeg nivoa, a i da uobličim pouku za druge, relativno jednostavno razumljivu, konstruišući duhovnotjelesni metod koji sam nazvao naša joga. (Ovo naša, znači hatha joga razastrta na našu duhovnu podlogu).
Iako si neuropsihijatar, ti, uprkos svog stručnog znanja i flertovanja s religijom, do sada nisi znao kako da izađeš na kraj sam sa sobom. Odnosno, uzeo si da izigravaš ulogu narodnog spasioca prije nego što si sebe samog spasio od sebe – onakvog kakav si uistinu. Ta činjenica mi daje osnova da ti preporučim duhovnotjelesni metod naše joge, koji bi ti mogao biti od pomoći da sada spasiš sebe od sebe, pošto se taj metod, pored hatha joge, temelji i na nauci Karla Gustava Junga, nadam se tebi, bar intelektualno, unekoliko poznatoj. (Neobrazovan čitalac ovog pisma ovaj prijedlog neće moći ni pojmiti, iako je sva umna dubina ovog pisma upravo u ovome, a nadam se da ćeš ti bar naslutiti o čemu je riječ. Uslijediće pojašnjenje ovog prijedloga, i za tebe, i za slučajnog, a dobrodošlog, čitaoca ovog pisma).
Sasvim sam svjestan da ću ovim ispasti neskroman, a za neke i blesav, pa čak i sasvim lud, jer se, bez ikakve svjetovne moći, čak devetu godinu i bez zaposlenja, najsličnije, spolja viđeno, kao neka školovana bena koja je prolupala, a teško je pred umno zaslijepljenima i poreći da tako nije, čim se izlažem mogućem riziku – jer oni će reći, ovo pametan niko ne bi učinio – što se na ovako duhovno superioran način stavljam sam naspram tebe Radovane, te i još  mnogih, svjetovno viđeno, silnih i moćnih, koji iza sebe u umnom toru držite podosta naroda i za svoju odbranu od bilo kakve kritike računate na manipulacije s njegovom zaslijepljenošću.Tim ljudima, koje bolno žalim zbog njihove zavedenosti, poručujem Senekinim riječima: "Imajte na umu da ništa osim duha ne zaslužuje divljenje; i ako je on velik, ništa se ne može suprostaviti njegovoj veličini". Razumljivo, viđeno to na dugi rok. Duh je na najnižem nivou kod onoga ko pati od napuhnuća ili onesvješćenja svijesti. Svaki čovjek se rađa s potencijalnim mogućnostima da se vine do jednog višeg nivoa duha, ali ipak najveći broj ljudi život proživi ne dokučivši ga; ostajući u svojim, čak svim, životnim aktivnostima na nivou svijesti, intelekta, a svijest, razum ili um je samo jedan segment (carstva) duha. 
Konstatujući ovo ne iskazujem ništa što već nije poznato, ali jedno je o nečemu imati intelektualno znanje, a sasvim je nešto drugo o toj božanstvenoj mogućnosti ljudskog duha imati i odgovarajuće iskustvo. E, to iskustvo, koje teško i mučno postigoh, što je Isus nazvao ponovnim rođenjem a Jung vitalnim i iz osnove preobražajnim zbivanjem, daje mi mogućnost da vidim i ono za šta si ti, Radovane, sada potpuno slijep. šta je to, nije jednostavno predstaviti onome ko je bez odgovarajućeg iskustva, a pokušaću predočiti ti to uz pomoć Njegoševa duha, na čiju dušu, "veličanstvom neba raznesenu", si ti, svojim postupcima, kod muslimanske populacije bacio grdnu sjenku, a nadam se da će moje djelo doprinijeti tome da ona bar malo bude uklonjena.
"Čovjek izgnat za vrata čudestvah, /on sam sobom čudo sočinjava; ... Njegova će duševna tablica / s obje strane biti načertana / s dva sasvijem protivna zakona: / na jednu će zakon pravde blage / bit u svete načertan linije, / na drugu će prevlasnika njina / zla svakoga crnjat se zakoni – / adski spomen veze sa Satanom"
Vidiš kako veliki umovi govore isto o istome, samo različito to izriču. Prije Junga, ono što je vrlo blisko njegovom pojmu napuhnute svijesi, Njegoš je imenovao drugom, tamnom stranom Božanskog zakona u nama. Prema tom zakonu svaki čovjek je potencijalno i Anđeo, i đavo, jer u nama su obje mogućnosti, ali tu je i naša svijest, koja uz duhovnu tradiciju i kulturu, treba da nam pomogne da odaberemo i u sebi podstičemo ljudsku mogućnost, umjesto satanske. Kako nastavlja Njegoš:
"Moć će čovjek ova dva zakona, / kad posveti misli mojoj (Božjoj) pravdi, / bez nikakve muke različiti; / ali adsko prokletije duha / čovjeka će češće pljenivati. / Ova borba pravde i nepravde, ... biće ona sa svijem užasom / pečatana na dušu čovjeku".
Ono ranije pominjano spašavanja sebe od sebe samog, znači sticanje umijeća samospoznaje, kada čovjek spoznaje i đavoljsku stranu sebe samog, ali i nauči da je prevazilazi u korist svoje božanske strane. Sve civilizacije svijeta i sva kultura u njima dostizana, svodila se na to da čovjeka uputi kako da on u svom životu postigne, kao svoje normalno stanje, ispoljavanje svijetle strane svog bića. Kad je to čovjeku polazilo za rukom, tada su u kulturno-civilizacijskim tokovima bilježeni najveći mogući uzleti, a događali su se padovi, kad je bivalo obrnuto.
Napuhnute, onesvješćene svijesti, Radovane, često i prečesto su dovodile do društvenih katastrofa, i u jednom danu bile u stanju da unište višedecenijska postignuća. Koji i kakav cilj može opravdati zasljepljenost, a bilo je nje unekoliko na svakoj strani, da se, npr., običnim, miroljubivim ljudima, koji su se godinama mučili da sastave kraj s krajem, samo zato što su negdje nacionalna manjina, zapali kuća a njih se protjera u nigdje ili ih se jače pobije a nejač pusti da tamo negdje preko brda traži sebi kakvog-takvog spasa. Kakvog li, Pjesniče, varvarsko-zločinačkog užasa?! Zbog tih i takvih užasa, što ih drugima priređuju svojom onesvješćenom sviješću zasljepljeni, Njgoš zapisa: 
"Božestvenu moju dušu nježnu / zaboljeće sudba čovječeska: / ja ću slovo moje vozljubljeno / u plot ljudsku poslje oblačiti, / poslati ga da izbavi ljude / i zakonom svete moje pravde / pomračene osv'jetli umove".
Radovane, tvoj um je pomračen, kako god da se pogleda, a s Njegoševe visine, odnosno s nivoa prosvetljenika viđeno, to što se u tvojoj psihi može nazrijeti – užasno je do neizrecivosti.
Jedno od božijih slova vozljubljenihsada je i knjiga Naša joga i prosvetljenje u kojoj izlažem osavremenjen metod samospoznaje, u koji proces se ravnopravno uključuju i duh i tijelo. Tumetodološki naučno minuciozno, a relativno lako razumljivo i stilski pitko, poučavam ovovremenog čovjeka kako da on sam, uz uporan individualan rad, dosegne prirodno nam svima namijenjeni nivo duha na skali do visine koja se zove: ucjelovljenje bića ili prosvetljenje, i ujedno tako osmisli svoj život. Prema cilju, to se svodi na ono isto na što su upućivala sva originalna vjerska učenja, odnosno čemu su poučavali svi Prosvetljenici, a sada to u metodu naše (evropske) joge iskombinovano tako da je čovjeku našeg doba razumljivo i metodološki mu prihvatljivo.
Taj metod tebi može pomoći da se prvo oslobodiš zaslijepljenosti koja je posljedica onog što Jung naziva prenaduvavanje svijesti, a za laike je razumljiviji termin hipertrofirani ego, pa kada dođeš na nivo, da tako kažem, prosječnog čovjeka, ali opterećenog velikim grijehom, tada ćeš grijeh doživjeti kao teret na duši, pa ćeš zbog toga osjetiti užasnu provaliju u sebi (a tada će ti se samoubistvo javiti kao jedini izlaz iz pakla). Međutim, taj užas duše, to suočenje sa soboma samim, raskršće je na koje prvo moraš doći, i s kojeg potom trebaš krenuti putem pokajanja, koji put te, ukoliko ga budeš dosljedno slijedio, jednom može dovesti do koliko-toliko normalnog stanja psihe.
Veliki prosvetljenici su, svaki na svoj način, upućivali ljude jedino na mogućnost da se dostigne posebno stanje duha koje se imenuje kao prosvetljenje. (Pretnodna stanja su spavanje, sa snovima ili bez njih, i prosto budno stanje). Prosvetljenjem čovjek se budi iz svog (takvog u kakvom si ti sada) uobičajenog psihičkog stanja, koje se imenuje budnim, a ono je tada u odnosu na dostignuto stanje prosvetljenosti ili probuđenosti najsličnije snovima u odnosu na to stanje koje vi do sada poznajete kao budno. S ovom mogućnošću ljudskog duha i problemima koji proističu iz toga što se te mogućnosti ne spoznaju jednostavno, pa zbog toga se i ne realizuju individualno često, otpočinje Biblija u Knjizi postanja, parabolom o čovjekovom istjerivanju iz raja, iz prirodne ucjelovljenosti, iz čega izviru svi duhovni ljudski problemi.
Kada je Stvoritelj čovjeka, uzdižući nas na evolucionoj ljstvici, doveo do nivoa svjesnosti, mi smo tada učinjeni odgovornim za svoj samostalan intelektualni i duhovni razvoj, a Proviđenje nam je dalo prirodnu mogućnost da mi kroz samostalan duhovnotjelesni rad ponovo postignemo ucjelovljenje svog bića, koje našim odrastanjem postaje pocjepano (ponekad do nivoa koji Jung imenuje napuhnuće svijesti) zbog troslojnosti naše psihe (nesvjesno, podsvjesno i svjesno). U svakoj civilizaciji duhovnu liniju razvoja podržavali su razni duhovni metodi, ili nama to poznatije kao religije. Međutim, vremenom se izvorna vjerska učenja u okviru religijskih institucija degenerišu u svoju suprotnost i, kao što je očit slučaj sa monoteističkim religijama, završavaju u kaljuži teoideologije, a njihovi sljedbenici tada postaju fanatici, kojima  čovjek druge vjere postaje najprimamljiviji objekat na koji oni zrače patološku mržnju, koja se u njima gomila zbog njihove nemogućnosti da pomoću svoje religije uspostave istinsku vezu s Božanskim centrom u sebi, koji je u nesvjesnim dijelovima naše psihe; ili drugim riječima rečeno, oni ne znaju kako da otvore onaj ventil kroz koji će iz njih, umjesto mržnje za druge ljude, isticati ljubav prema njima. U ovoj činjenici krije se osnovni razlog za sva zvjerstva koja su činjena na ovim prostorima tokom ovog bratoubilačkog rata, a ona, kao takva, bila podsticana ili tolerisana od strane nacionalnih vođa i vodećih sveštenika. Iz istog razloga se događaju raznorazne religijske ludorije, kao npr., one u Sjevernoj Irskoj i još kojekuda po svijetu.
Početkom maja 1999. godine, tokom agresije NATO-a na SRJ, napisao sam, a to je u Moralnoj zori i objavljeno:Na nivou naše nesvjesne psihe ljudi su nepodjeljeni i to je jedna od Isusovih poruka. Ako čovjek, ma bilo kom narodu ili religijskoj konfesiji da pripada, na isti način ne doživljava tragediju i srpskog, i abanskog naroda, on nije religiozan čovjek, već jedino ideološki zasljepljeno stvorenje u ljudskom liku. Mene isto bole i peku rane i albanskog, kao i srpskog naroda; muslimanske, kao i pravoslavne; moja tuga je neizmjerna što je u oba ova nesrećna naroda preovladala, od političkih vođa nametnuta a spolja potpirena, kolektivna psihoza.Novi svjetski poredak ili masonerijski ludak, pripremom terena, pa napadom na jednu stranu, a lažnom podrškom drugoj, stvorio je ovdje ludnicu, u kojoj će sada da izigrava psihijatra. 

Gospodine Radovane, iako si psihijatar, tek onda kada bi ti dostigao bar najniži nivo ucjelovljenja svog bića ili prosvetljenja, ti bi mogao shvatiti u kakvom psihičkom stanju si prethodno bio, tj. u kakvom te zateklo ovo pismo, ali i šta si u svom umnom sljepilu, kompleksima i mitologijom uslovljenom, učinio; koliko si zla nanio ljudima u svom stanju sna, koje ti držaše za budno. čak za toliko budno, da umisli da si ti neki Spasilac, koji će srpski narod u BiH, a izgleda ambicije su ti bile i šire, vodeći ga u prošlost, dovesti ili odvesti u nekakvu bajkovitu budućnost, u neku tkz. "obećanu zemlju", na primjer, slično kao što je Mojsije izvodeći Jevreje iz Egipta, istovremeno ih oslobodio ropstva.
A ti i Slobodan Milošević ste od strane zapadnih obavještajnih stručnjaka za psihološki rat bili zapaženi, praćeni i podržavani u vašoj opsesiji da se domognete vlasti, jer su oni odlično bili procijenili da će im Srbe, a uzgred i Muslimane, najjednostavnije biti srediti preko vas, koji ste osobe s harizmatičkim darom, a psihički opterećeni upravo svim onim što je u srpskom čovjeku najgore i po njega samog. Oni su znali da ćete vi iste te osobine probuditi u određenom, kritičnom času i u većini svog naroda, koji će potom, vama dvojicom zaslijepljen, zanosno vam klicati, ne shvatajući, ne mogavši uopšte ni pojmiti, i kada mu se to direktno i otvoreno kaže, da ga vi vodite u takvu i toliku propast, u kakvu ga bez vas, bez vašeg vođstva, nikada i niko, ma koliko da bi taj bio moćan, ne bi mogao tako lako gurnuti.