SPOZNAJA NAJDUBLJE TAJNE i PREVAZILAŽENJE DUHOVNE PATNJE

I Dio

O NAJDUBLJOJ TAJNI i KAKO JE SPOZNATI
ili

UMJESTO PREDGOVORA

Dragi čitaoče,

Radosno otpočinjem ovo pisati, Tebe radi, pretpostavljam, jedne od rijetkih osoba koja želi spoznati nešto više o sebi, o čovjeku uopšte, nego što je to slučaj sa većinom ljudi koji život prožive na ovocivilizacijski uobičajeni način. Takav život, osmotren sa stanovišta duhovnih vrijednosti ljudskog postojanja, uglavnom se doima žalosno do užasno duhovno prazan, jer ono što proživimo i postignemo na svim poljima života u konačnom bilansu, na koji smrt stavlja pečat, nepotpuno je ako mi tokom življenja ne realizujemo prirodne, ili, ako vam ne para uši, od Boga nam date mogućnosti psihološke reintegracije raspršenog bića, ovakvog kakvo nam je, te duhovnog razvoja i rasta do jednog preporođenog stanja koje je u duhovnosti poznato kao prosvjetljenje. U našoj civilizaciji: u religiji, u filozofiji i u nauci, ako izuzmemo veoma rijetke, o tom potencijalno dostizivom nivou oduhovljenja ne znamo ništa, a u duhovnoj tradiciji Indije, Kine, drevnog Egipta ili Vavilona ono je smatrano osnovnim ciljem i smislom čovjekovog ovozemaljskog života.
Karl Gustav Jung, tvorac analitičke psihologije, neosporno najveći dubinski psiholog svijeta, bio je prvi među naučnicima koji je to stanje duha dostigao na samosvojan način, istovremeno stvarajući i naučni metod pomoću kojega je i drugima moguće uz rad i sticanje znanja o sebi, postići sudbinski im namijenjen nivo samoostvarenja ili samorealizacije, kako Jung imenuje dostignuto prosvjetljenje.
Naučno je dokazano da čovjek u svom nesvjesnom ima potencijal duhovnog razvoja i rasta do samoostvarenja, u vidu teže prepoznatljivog nam nagona, koji, kod jednih jače a kod drugih manje jasno, je naša primarna duhovna potreba, koje mi uglavnom nismo svjesni dok u tu tajnu života ne budemo upućeni, a ako se to ne dogodi, tada je raspršenost bića "normalno" psihičko stanje, koje se smatra za normalno samo zato što preovladava, iako je ono daleko od bogomdanih nam duhovnih mogućnosti, a one su, savremeno rečeno, u osvješćivanju i priključenju svijesti pojedinih nesvjesnih oblasti psihe, s ciljem postizanja ponovne cjelovitosti ili zaokruženosti bića. Suštinski viđeno, to je isto ono o čemu su nam, kao o mogućem stanju našeg duha, pripovjedali mitovi o herojima i govorili Veliki Prosvjetljenici, među kojima su nama najpoznatiji Isus, Muhamed i Buda.
Govoriti o prosvjetljenju koje su Oni bili dostigli, ali tako da rečeno bude pojmljivo kao prirodno stanje, što ono jeste, može samo onaj ko je takvo stanje duha i sâm postigao. Reći da nam je to pošlo za rukom, znači sâm sebe svjesno profanisati, ali "neustrašivost svjedoči o najvišem stanju duha" i o spoznaji najdublje tajne. O Toj tajni tvorci religijskih institucija smislili su dogme, koje su nevješta mješavina: a) razumom nedokučive suštinske, Vječne Istine, b)neshvaćenih poruka mesija o Vječnoj Istini, preobraženih u bajkovite zablude i c) iz kratofilnih motiva počinjenih falsifikata izvornika i dodatih smišljenih laži. Dogme su nedodirive za umno rasuđivanje, a njih religije idalje poturaju kao bogomdane istine, što religije sada čini duhovno nedjelotvornim.
Znam da ovim što slijedi diram u sujetu onih što umišljaju da za njih nema nikakve tajne koju bi oni trebalo da spoznaju, pošto misle da su je već dokučili, i da izazivam sveštenike, jer, zaboga, kako je moguće da iko govori drugačije od njih, od kanona, o onome što je vjekovima bilo domen njihove djelatnosti. Za njih mora biti sablažnjavajuće da se o stanju duha Osnivača njihove religije govori svakom razumljivo, toliko koliko je to stanje duha umom uopšte pojmljivo, a pošto je prosvjetljenje najdublja tajna za čovjeka o njemu samome, ovdje će upravo o tome biti govora.
(S obzirom na različit nivo obrazovanosti i/ili samospoznatosti čitalaca teško mi je prilagoditi način izlaganja a da on bude, s početka posebno, pristupačan onima koji znatnije odstupaju od pretpostavljenog prosjeka. Onaj čitalac koji je u samospoznaji ispod prosjeka vjerovatno će imati utisak po nekada da vam se obraćam visokoparnim stilom, pa neka su tome pri ruci slične knjige, rječnici i enciklopedije, dok će oni koji su upućeniji u ovu oblast čuti ponešto i od onoga što je njima već unekoliko poznato, ali s obzirom na to da pišem originalno i iskustveno, biće im ovo korisno pročitati).
Iako ćete u prvi mah u ovo teško povjerovati – što mi je sasvim razumljivo – evo imate priliku čitati tekst koji piše svojeručno jedan od veoma rijetkih ovovremenih prosvjetljenika. To postignuće ostvario sam, i uz odgovarajući profesionalni uspjeh, revnosno praktikujući hatha jogu i proučavajući, ne profesionalno već za svoju dušu, duhovnu baštinu čovječanstva i dubinsku psihologiju, a o svom postignuću šutio sam duže od decenije i potom odlučio, kako i pod kojim okolnostima čitaćete kasnije, da ga objavim: Knjigom. U njoj, kao i ovdje, iza rečenog stoji iskustvo, pred kojim će se oni što poturaju zablude i laži kao poruke mesija skamenjivati, slično kao svako ko pogleda u Meduzu (simbol taštine, sujete, podsvjesnog, stvarnog lica bez maske, Sjenke) u grčkom mitu o Perseju. A krajnje vrijeme je bilo da svjetlost Vječne Istine i nama bljesne. Ovdje, gdje su se ukomšijale međusobno vrlo neprijateljske religije: katoličanstvo, pravoslavlje i islam, što je i učinilo da ovaj prostor postane ukletim, permanentnoratonosnim, pa se uzgred dotičem naše stvarnosti, njene promjene na bolje radi, a i zato što ćete se vi duhovno uzdizati u okviru nje takve kakva je.
Prosvjetljenje je najveće duhovno postignuće, koje joga zove samadhi, budizam nirvana, zenbudizam satori, Isus isto stanje duha (pronađenim) carstvom nebeskim u sebi, a Jung samoostvarenjem. Ovdje ćete biti usmjereni prema tom postignuću, a biće ukratko riječi i o onome šta nas ometa da ka tome krenemo, ali ovo što ćete čitati neću saopštiti samo na osnovu onog što su o svjesnoj reintegraciji ljudskog bića do prosvjetljenja ili ucjelovljenja rekli, zapisali, napisali ili prepisali drugi, već ponajviše na temelju ličnog iskustva, a Kant zapazi, "da sve naše saznanje počinje sa iskustvom, u to se ne može sumnjati". Kad je riječ o prosvjetljenju, kako to s pravom konstatova Satjananda, neki od "onih koji su interpretirali to stanje nisu ga nikada doživjeli",a iz te činjenice proisteklo je mnogo civilizacijskih zabluda i laži, čijim duhovnim robovima su postajale generacije.
Svjestan sam koliko može izgledati neobično i prepotentno da se neko ko je rođen u nepismenoj pravoslavnoj tradiciji i sada se ne osjeća ni pravoslavcem, ni ateistom, a ima neizmjerno divljenje za Isusa, ali i za ostale Velike Prosvjetljenike, osmjeli saopštiti da je korijen usuda naše civilizacije u tome što apostoli, uključujući i sv. Pavla, stanje prosvjetljenja – što je vitalno i iz osnove preobražajno zbivanje u biću – nisu bili iskusili, a o tome i o Isusovoj poruci, buncali su onako kako su oni to bili u stanju da shvate, što se pokazalo sasvim suprotnim od originala. (Pri uobličenju za vjernike Muhamedu podarene Objave falsifikat u Kur'anu očitiji je nego u drugim tzv. svetim knjigama, o čemu ću ukratko reći u III dijelu). Pošto se na ustaljenim lažima, koje se proturaju kao istina, zasnivaju religijski (sada, nažalost, uglavnom teoideologijski) i svjetovnisistemi manipulisanja ljudima, prosvjetljenik, ukoliko se odluči da javno saopšti svoje postignuće i savremenike uputi ka tom mogućem stanju duha, u pravilu, nužno mora doći u sukob s religijskim i svjetovnim autoritetima i doimati se kao čovjek koji je protiv svega postojećeg, iako smo mi jedino za to da se ljudi probude iz budnog sna, u kome su; da se oslobode nevidljivih ili teško vidljivih okova, u koje ih njihovi religijski i/ili svjetovni autoriteti, sijači zabluda i laži, okivaju i potom ih u njima drže kao u "carstvu slobode". Nevidljivi okovi, pomoću kojih se savremenog čovjeka dovodi u stanje da je on rob raznih teoideologija ili ideologija, sadržaji su pohranjeni u našu podsvjest. Oslobođenje od okova se postiže osvješćenjem podsvjesti, nakon čega spoznajemo koliko smo ranije bili robovi, ljudski rugobni, a i kako je lijepo kada smo slobodni – očovječeni, očišćeni od manipulacijskog kala. ^1* (Fusnote obavezno čitajte!One su paralelan tekst osnovnom, kojeg, u vidu digresija, dopunjuju i pojašnjavaju).
Prosvjetljenik nije ni tradicionalno religiozan, ni ateist. Ne vjerujem u boga o kome nam trabune sveštenici, ali iskustveno sam spoznao da postoji, recimo to uslovno tako, Univerzalna inteligencija, kao kreator svega prirodno datog i nakon dvadesetogodišnjeg vrlo upornog rada na samospoznaji, tokom kog perioda sam neizrecivo mnogo propatio, ušao sam u njeno gravitaciono polje, koje je i u nama, jer je Ona dio nas (u kolektivno nesvjesnom), što je intelektom nepojmljivo, ali je duhom dokučivo, o čemu svjedoče svi drevni mitovi o herojima i postignuća Prosvjetljenika, a u naše doba isto to nam je naučno saopštio Jung. (Univerzalna inteligencija najrazumljivije je predstavljena u indijskoj duhovnoj tradiciji, pored nama teško shvatljivog pojma prane, i pojmovima Brahman i Atman. U hrišćanstvu Sveto trojstvo asocira na ove indijske pojmove. Prani je analogan Duh sveti, Brahman bi odgovarao našem pojmu Boga a Atman Sinu Božijem, a može i Jungovom arhetipu Boga u kolektivno nesvjesnom, čijim osvješćenjem se dostiže prosvjetljenje. Inače, bez te veze Brahmana ili Boga i njegovog otiska u ljudskoj psihi, Atmana ili praslike, arhetipa Boga, nemoguće bi bilo dostići prosvjetljenje i potom imati osjećaj sjedinjenosti sebe preporođenog s onim što se zove Bog).^2*
Sokrat, Isus i Mansur, da spomenem samo njih trojicu, od strane svojih savremenika osuđeni su na smrt i ubijeni samo zbog toga što su javno pokazali da su spoznali Boga u sebi, na način koji se nije uklapao u zvanično vjerovanje u Boga. Prosvjetljenje je uvijek individualan i krajnje intiman doživljaj, a sveštenici nikada ne mogu skrštenih ruku da gledaju kako neko remeti njihovu ustaljenu laž, od čijeg održavanja i širenja oni žive. Svaki prosvjetljenik razobličuje laži na kojima se u vidu dogmi temelje neshvaćene poruke njegovih prethodnika. (Ovo imajte u vidu, kako se ne bi iznenadili otvorenošću i oštrinom mojih riječi o onome što je, moguće, i u vaš um urezano kao sveto i nedodirivo). Buda je bio eksplicitan tvrdeći, što i sâm činim, da ne postoji personifikovani bog i da je prosvjetljenje dostižno svakom čovjeku, samo ukoliko se on predano posveti tom cilju.
Kada bi mi svi imali takvo nastojanje, samo rijetki bi postigli prosvjetljenje, jer je ljenost i podlijeganje zavodljivosti želja zaista prečesto, ali bi i individualno i društveno bilo smisleno da svi tome težimo, jer takva težnja nas – aktiviranjem procesa spiritualizacije i sublimacije animalnih nagona, uz uslov da ne skrenemo na stranputicu njihovog potiskivanja – štiti od opasnosti da dođe do takvog disociranja bića, čega danas ima jako mnogo, kada je čovjek duhovno mrtav a još tjelesno živ. (Čitao sam da na jednom nadgrobnom spomeniku u Americi, po želji pokojnika, piše: "Umro u tridesetoj, sahranjen u sedamdesetoj". Legenda o Isusovom oživljavanju Lazara, stvarno shvaćena, govori o tome da je Lazar bio duhovno mrtav i da mu je Isus udahnuo spiritualni život. I meni je u nekoliko slučajeva pošlo za rukom da u istom smislu oživim neke čiji je Duh bio zamro. Pretpostavljam da ste vi samo na smrt bolesni i zato otpočinjem sa liječenjem, ako se slažete, do vašeg ozdravljenja).
Ako se spoznaja prosvjetljenika nakon njegove fizičke smrtiuobliči u religiju, poruka prosvjetljenika se uskoro počinje da kvari, jer teolozi i sveštenici sljedbenike te religije – zloupotrebljavajući njihovu potrebu da budu vođeni, a iz svojih kratofilnih razloga – upućuju, pa utjeruju, u okvire dogme i u ram idolatrije, koji, kada je skovan, potom na ljudski lik, na našu Esenciju, djeluje kao Prokrustova postelja (ležaj koji nije ni po čijoj mjeri), i zato je Volter bio u pravu kada je na pitanje kako je nastala religija odgovorio: "Kada su se na zemlji upoznali prva varalica i prva budala". Pomišljate li, viđen volterovski, koji je po redu ovaj naš susret? Iako nisam varalica, vi ipak "otvorite oči", za svaki slučaj!
U ovoj oblasti tlo vrvi od prevaranata, a literatura je bremenita diletantsko-obmanjivačkim "tvorevinama" s komercijalnim motivima, zato mi ništa nemojte a priori vjerovati, niti me i na koji način slijedite, pa ni onda kad se uvjerite da je moj cilj jedino uputiti vas kako da budete, na vama svojstven način, ono što možete postati. Slijeđenje bez razmišljanja potrebno je u religijama molitve i zato je Svijet i stigao u ovakav duhovno-duševni ćorsokak u kakvom smo.
Podražavanje i/ili imitiranje uvijek je zamjena za stvarno razumijevanje ili spoznaju, kao što je i običajno-ritualna religioznost nadomjestak za mistično sjedinjenje s Bogom, a spoznaja arhetipa Boga u sopstveno nesvjesnom dublje je iskustvo i od umnog razumijevanja i od mističnog doživljaja. To postiže prosvjetljenik; Čovjek kod kojeg duh ponovo caruje na prijestolju Bića, a u kome nagonski dio nas i osjećanja koja proističu iz nagona nisu potisnuta, već oduhovljena i kao takva ona su uključena u skladnu cjelinu bića. Nagone u nama religije smatraju satanskom stranom čovjeka, a što zaista jeste glavni ometajući faktor duhovnog rasta sve dotle dok oni ne budu posebnim postupkom sublimirani i prihvaćeni od strane onoga koji se samospoznaje. Ako čovjek potiskuje nagone ili se na banalizovan način prepušta njihovom zadovoljenju, on mora duhovno patiti i ostati neucjelovljen, rascijepljen čitavog života. Moja pouka se posebno karakteriše metodologijom koja nam pomaže da uz pomoć hatha joge nagone uključimo u cjelinu bića, ali i da uspješno izađemo na kraj s ego željama, koje se manifestuju na razne načine i koje naše doba delirično egzaltira, što je osnovni uzrok civilizacijske samoizgubljenosti.
Vi ćete u potrazi za najvišim duhovnim ciljem biti pravilno orjentisani jedino ako budete slijedili sopstvenu sudbinu, a na ploči na kojoj je ona ispisana mogli bi pročitati, kada bi znali kako, da možete postati i jedno i drugo: prosvjetljenik ili ostati to što ste sada. Smisao moje pouke je da vas uputim u pismo pomoću kojeg ćete vi sami sebi biti učitelj i vodič na putu reintegracije bića do ucjelovljenja ili prosvjetljenja, umjesto da ostanete obični smrtnik koji je duhovno prospavao čitav život i propustio najveću životnu šansu.
Ali, vi nemojte očekivati da ćete ovdje dobiti za to putovanje išta više do uputstvo, neuporedivo shvatljivije nego što su ga pružali mitovi, kako da uz pomoć "kompasa" slijedite pravac na "karti" područja kuda se prolazi do Tajne.
Dakle, ne očekujte ništa nalik "receptu" za spoznaju najdublje tajne, jer je to nemoguće dati, pošto se samo individualnim umijećem, mukotrpno stečenim, spoznaje Tajna, a ako bi se davalauputstva za njenu spoznaju u vidu recepata, njih bi tada trebalo taman toliko koliko bi bilo ljudi kojima su oni namijenjeni, pa vi zamislite ko bi to bio u stanju da dâ. (Teolozi i sveštenici pokušavaju da objasne neobjašnjivo i uprkos svih njihovih zabluda, te strašnih i groznih laži, uz njih bleji stado od po preko milijardu bena).^3*
Oni koji "recepte" nude, oni Tajnu nisu spoznali! Da jesu, znali bi da svako od nas u sebi nosi potencijal da Tajnu otkrije, ali ne umom, već posebnom moći duha: samosviješću, i jedino na individualan, svakom pojedincu posebno namijenjen način, što je na Istoku shvaćeno od onda od kada oni poznaju jogu, taoizam, budizam i zenbudizam (miris cvijeta izraslog na stabljici joge). Svrha moje pouke nije da se vi prilagodite striktno utvrđenim pravilima, na čemu insistiraju sve religije molitve, već da opšta pravila duhovnog rasta i razvoja po određenoj metodologiji primijenite na vama svojstven način ili, jasnije rečeno, po ličnoj mjeri, i tako egzistenciju u svijetu, ovakvom kakav je, prilagodite svojoj esenciji. (Izvinjavam se filozofima egzistencijalistima!)
Egzistencija (u smislu načina života) čovjeka naše civilizacije strašno se udaljila od ljudske esencije (čovjekove najdublje duhovne potrebe: da se razvija i raste do dostizanja ponovnog, sada svjesnog, ucjelovljenja bića) i zato je svijet u većoj duhovnoj krizi nego što to mi možemo i pojmiti. Rješenje tog našeg najvećeg problema – čovjekove otuđenosti od svoje Srži, Esencije – nisu u stanju da nam na odgovarajući način ponude ni religija, ni filozofija, pa ni nauka, i zato smo mi ovoliko samoizgubljeni. Ni jedna od ovih oblasti duha, bez pronalaženja međusobne zajedničke osnove, to nikada i neće biti u stanju da izvedu.
Imajući to u vidu, možete li i zamisliti kao stvarno, da To, što nam ne mogu pružiti pomenute otuđene oblasti duha, razotuđen pojedinac, samouki prosvjetljenik, pokloni svojim savremenicima, uz pomoć joge, najstarije metode koju svijet poznaje za reintegraciju raspršenog bića i nauka, usmjerenog ka istom cilju, jednog evropskog naučnika, K. G. Junga, tvorca analitičke psihologije, najdublje škole dubinske psihologije. A pod Time riječ je o istom cilju duhovnog razvoja na koji su upućivali mitovi i što su svijetu usavršenije darovali Veliki Prosvjetljenici, samo To sada savremenim jezikom rečeno i našem dobu primjereno.^4*
Ošo s pravom primijeti da je svijet jedna velika ludnica, a on je takav prvenstveno zbog toga što je čovjek naše civilizacije, kako reče Jung, izgubio vezu sa transcedentnim. Ali ni ona osoba koja to vrlo jasno vidi nije u stanju fizički prekoračiti bedeme ove tamnice duha. Okrenuti leđa društvu na bilo koji način ili otići u manastir, relativno je lako izvodivo, ali ostati u društvu, a istovremeno živjeti tako da balansiramo oko optimalne, ravnotežne tačke u kojoj se presjecaju putanje Egzistencije i Esencije, e, to je već veliko postignuće i obrazac života koji preporučujem, uz uvjerenje da bi on, kao opšteprihvaćen, mogao značiti, opstanka radi, početak nužne nam civilizacijske renesanse.
Vi u sebi već imate isprogramiran tok duhovnog rasta i razvoja do prosvjetljenja ili ponovne reintegracije vašeg bića, koje je, civilizacijski uslovljeno, sada vrlo raspršeno, i taj "program" je unekoliko drugačiji nego kod bilo koga drugog, a pomoć pravog učitelja duhovnotjelesnog metoda svodi se jedino na to da vam pomogne da vi postanete svjesni tog programa, pravilno ga aktivirate i nadzirete njegov tok. Ako tako postupite i potom budete uporni u radu na samospoznaji, rezultat će doći neizostavno. Na početku mog kretanja, kako bi rekao Skot Pek, putem kojim se rjeđe ide nisam imao priliku da budem poučen na sistematičan i relativno jednostavno shvatljiv način, kao što je to sada slučaj sa čitaocima mojih knjiga, i morao sam mnogo da lutam, pabirčim, pa, ne krijem to, nužno i prilično griješim, ali ipak sam, uz intuiciju i upornost postigao ono što je unaprijed nemoguće zamisliti. Neće to biti ni vama, ali slutnja je izvjesna.
Prosvjetljenje ili najdublja tajna toliko je tajnovita za intelekt da se njime o tome ne može direktno ništa pojmiti. To ne bi bilo izvodivo čak i kada bi tu tajnu bilo moguće riječima izraziti, a to je nemoguće, (Dil reče da objašnjena tajna nije ni objašnjenje ni tajna), već se jedino o njoj može govoriti, kao o ličnom doživljaju onog ko ju je spoznao, a imajući pri tome na umu da se iskustvo ne može vjerodostojno saopštiti, ali mi svi raspolažemo duhovnim mogućnostima, koje nas, ako ih aktiviramo, mogu dovesti do takvog nivoa samospoznaje da nam se potom tajna "pokaže" sama od sebe. Ako ovo iskusite, tada ćete znati da ne postoji nikakav personifikovani bog, onaj o kome nam bajkovitu priču pričaju teolozi i sveštenici, već da mi u svom kolektivno nesvjesnom imamo prasliku ili arhetip,^5* recimo, Sile, Energije, Univerzalne inteligencije, i da je naša suštinska želja, sa nagonskom snagom, da samosviješću, stečenom posebnim duhovnim postupkom, spoznamo, osvijestimo, tu prasliku, arhetip, nakon čega imamo osjećaj jedinstva s Bezvremenim i Bezgraničnim, a Bog je samo simbol Toga ili Tajne.
Veliku laž pravovjernog hrišćanstva, da je Isus jedinorođeni sin Božiji, svojim duhovnim postignućem razobličujem do aktuelizovanja Njegovih riječi: "Ko god pije iz mojih usta (ko me posluša) postaće ono što sam sâm". Teolozi i sveštenici upućuju vjernike da budu i ostanu ovca u stadu, koje oni predvode i uz to muzu i šišaju, a Isus je savjetovao isto ono što i Buda: da Ga ne oponašamo, već da postanemo ono što On jeste. Da je to dostižno i u ovo vrijeme, svjedočim sâm sobom,^6* svojim metodom i knjigama, a u njima ističem da niko ništa neće postići metodom naše joge ukoliko skrene na stranputicu i otpočne me oponašati.
Vaša spoznaja Tajne, vidjećete ako je dostignete,i u pogledu načina dostizanja i rezultata, unekoliko će biti drugačija od bilo čijeg doživljaja iste vrste. Ne postoje dva prosvjetljenika a da su im iskustva spoznaje Tajne ili dostignutog prosvjetljenja istovjetna, zato je zabluda i pomisliti da je moguće slijeđenjem bilo kog prosvjetljenika stići do bilo čega u duhovnom smislu vrijednog, a prosvjetljenje je najuzvišenije postignuće o kome je, kako rekoh, umom nemoguće steći valjanu predstavu, jer "to tek u zanosu proroci slute".
Vi djetetu, koje još nije stiglo do puberteta, ne možete ni na koji način adekvatno predstaviti doživljaj seksualnog sladostrašća, a da ono pojmi da to uveliko prevazilazi ukus njemu dragih slatkiša, ali kada ono polno sazrije, iskustveni doživljaj te vrste doći će mu sam po sebi. Slično tome, nije mi moguće predstaviti vam duševno stanje koje se imenuje prosvjetljenjem, a da vi bar naslutite da to uveliko prevazilazi, dubinom ili visinom, posebno trajnošću, ono ushićenje koje doživljavaju zaljubljeni tokom seksualne sjedinjenosti, pa mi jedino preostaje da vas uputim na metodologiju koja bi vas mogla dovesti da i vi slično iskusite: prosvijetlite se.
Govoreći u ime Boga, Njegoš reče da će od tog stanja blaženstva, kojim biva preplavljen prosvjetljenik, jednu iskru malu podariti čovjeku pri seksualnom zadovoljenju. Prosvjetljenici govore o ljubavi kao o svom vrhunskom dostignuću, ali ljubav o kojoj je kod nas riječ, jedno je uzvišeno osjećanje instaze, nepojmljivo bez iskustvenog doživljaja.
Čovjek, pored dva animalna nagona, ima i jedan duhovni: nagon samoostvarenja, (a poznat je i kao religiozno osjećanje) – koji nas upućuje i tjera da težimo za onim što religije nazivaju povratkom u rajsko stanje duha, Jung samoostvarenjem, Ruso povratkom čovjekovoj prirodi, a Hamvaš osnovnim stanjem (bivstvom) –ali taj nagon mi ne prepoznajemo jasno, a svi ga, bar nekada, intuitivno osjećamo bar kao nejasno meškoljenje u sebi. Da bismo taj duhovni nagon samosviješću prepoznali i adekvatno ga zadovoljili, tome trebamo biti poučeni, a ako tako ne bude učinjeno, čovjek postaje žrtvom nesvjesnosti sebe sama i stihijnog, a to znači uglavnom degenerativnih načina ispoljavanja tog nagona i provođenja života u znaku zadovoljenja dva animalna nagona i stalno umnožavajućih ego želja. U Starom zavjetu Adam je simbol svjesnog čovjeka, ali koji je nesvjestan nagona samoostvarenja, dok u Novom zavjetu Isus simbolizuje čovjeka koji je taj nagon zadovoljio na vrhunski način, ka kom postignuću i vas upućujem, a na osnovu mukotrpno stečenog iskustva. U doživljenom je vrijednost i originalnost moje pouke, mada je ona kombinacija već poznatog.
Ovaj nagon je u simbiotičkoj vezi sa seksualnošću^7* i ako ona nije pravilno usmjerena, kao što je to slučaj u našoj civilizaciji, čovjek tada i nagon samoostvarenja zadovoljava na razne degenerativne načine. Uz to cilj međupolnih odnosa svodi se pretežno samo na seks i on je tada uglavnom kanal za oticanje sveopšte napetosti, a mnogo rjeđe prilika da se preko erotske veze dokuče dubine numinoznog. Kada god je u nekoj civilizaciji seksualnost gubila ulogu mosta ka numinoznom i poprimala lake i/ilirazvratne načine ispoljavanja, to je najavljivalo kraj te civilizacije i bilo je znak da je izgubljen trag konstruktivnog načina zadovoljavanja nagona samoostvarenja. Tako se javlja apsurdna situacija, najpoznatija nam u Rimu pred njegov kraj ili u našoj civilizaciji sada, a to je: što ljudi, u jurnjavi za zadovoljstvima, postaju istrajniji i/ili razvratniji, to su manje u stanju da iskuse stanje istinske sreće; naprotiv, njihove duševne patnje rastu sve više i više, uz istovrmeno otvaranje ponora i ambisa besmisla života, koju provaliju mnogi, probaju popuniti na razne degenerativne načine, pa često i drogom.^8*
Pomogne li se onome koji osjeća da se u njemu Nešto meškolji, da to – nagon samoostvarenja – pravilno usmjeri, on će postepeno toliko sazreti da će jednom bitno drugačije nego do tada, mogli bi reći na božanski način, da ispoljava seksualnost, a uz to će biti spreman, recimo uslovno, i za "duhovni orgazam". Rezultat tog orgazma biće novo rođenje (hrist), a to je prosvjetljenje, samoostvarenje ili spoznaja Sopstva, arhetipa Boga u sebi, pa tada tome ničije objašnjenje tog stanja, a njegovog doživljaja, neće biti potrebno.
Ali dok vi do toga ne stignete, riječi, iako one za ovo nisu adekvatne, nužne su, a čim koristimo riječi računamo i na njihovo poimanje intelektom, koje treba bar biti postepeno i nenametljivo. Sjetimo se: ponavljanje je majka znanja, a može biti i kolijevka razumijevanja. Vi ćete ovo o čemu ćete čitati biti u stanju da pojmite na vama trenutno dostiziv način, ali ne znači da će to svaki put biti i ispravno ili potpuno, iako ćete vi misliti da je to tako, a kako je bilo, saznaje se tek kasnije, kada se postigne viši nivo duhovnog rasta. Mi lakše prihvatamo da nešto ne razumijemo što je u vezi sa našim poimanjem stvari ili odnosa sa svijetom oko nas, ali se teško mirimo s tim da nismo u stanju pravilno shvatiti ono što se odnosi na nas i/ili na našu povezanost s Univerzalnom inteligencijom. Što je čovjek manje duhovno zreo, to je umišljeniji da zna i ono o čemu pojma nema. Dug je put do sokratovske spoznaje: znam da ništa ne znam, a ona se javlja, svoj najviši nivo dostiže, tek prosvjetljenjem.