Utorak, 26 Septembar 2023/ 11:08:34

Vaša korpa

 x 
Korpa je prazna

Ko je na portalu: 8 gostiju i nema prijavljenih članova

SPOZNAJA NAJDUBLJE TAJNE i PREVAZILAŽENJE DUHOVNE PATNJE

 

 

S točke svake pogledaj čovjeka, / kako hoćeš sudi o čovjeku – / tajna čojku čovjek je najviša.
Njegoš  
Duhovnost uzima život kao tajnu svih tajni. Tajna je nešto što možete postati. Vi možete biti jedno sa tajnom – stopljeni. Tada se javlja istinska ekstaza, i blaženstvo – tada vam se dešava ono vrhovno, – prosvjetljenje.
Ošo  
Naše doba je sve naglaske stavilo na ovde i sada, i na taj način je prouzrokovalo demonizaciju čoveka i njegovog sveta. Pojava diktatora i sve bede koje su nam oni doneli potiče od činjenice da je čoveku oduzeta veza sa transcedentnim zahvaljujući kratkovidosti superintelektualaca. Kao i oni i čovek je postao žrtva nesvesnosti. Ali, čovekov zadatak je upravo suprotan: on treba da postane svestan sadržaja koji naviru iz nesvesnog. (…) Koliko mogu da primetim, jedini cilj ljudskog postojanja jeste u tome da čovek upali svetiljku u tami pukog postojanja.
Karl Gustav Jung  
Iz moje tame izbila je svjetlost i osvijetlila mi put.
Kahlil Gibran  
Sreća nije laka stvar; vrlo je teško naći u nama samima, a nemogućno naći je na drugom mjestu.
Šamfor  
Sada kao i ranije neki, ja samo objašnjavam duhovnu patnju i njeno prevazilaženje.
Buda  

 

I Dio

O NAJDUBLJOJ TAJNI i KAKO JE SPOZNATI
ili

UMJESTO PREDGOVORA

Dragi čitaoče,

Radosno otpočinjem ovo pisati, Tebe radi, pretpostavljam, jedne od rijetkih osoba koja želi spoznati nešto više o sebi, o čovjeku uopšte, nego što je to slučaj sa većinom ljudi koji život prožive na ovocivilizacijski uobičajeni način. Takav život, osmotren sa stanovišta duhovnih vrijednosti ljudskog postojanja, uglavnom se doima žalosno do užasno duhovno prazan, jer ono što proživimo i postignemo na svim poljima života u konačnom bilansu, na koji smrt stavlja pečat, nepotpuno je ako mi tokom življenja ne realizujemo prirodne, ili, ako vam ne para uši, od Boga nam date mogućnosti psihološke reintegracije raspršenog bića, ovakvog kakvo nam je, te duhovnog razvoja i rasta do jednog preporođenog stanja koje je u duhovnosti poznato kao prosvjetljenje. U našoj civilizaciji: u religiji, u filozofiji i u nauci, ako izuzmemo veoma rijetke, o tom potencijalno dostizivom nivou oduhovljenja ne znamo ništa, a u duhovnoj tradiciji Indije, Kine, drevnog Egipta ili Vavilona ono je smatrano osnovnim ciljem i smislom čovjekovog ovozemaljskog života.
Karl Gustav Jung, tvorac analitičke psihologije, neosporno najveći dubinski psiholog svijeta, bio je prvi među naučnicima koji je to stanje duha dostigao na samosvojan način, istovremeno stvarajući i naučni metod pomoću kojega je i drugima moguće uz rad i sticanje znanja o sebi, postići sudbinski im namijenjen nivo samoostvarenja ili samorealizacije, kako Jung imenuje dostignuto prosvjetljenje.
Naučno je dokazano da čovjek u svom nesvjesnom ima potencijal duhovnog razvoja i rasta do samoostvarenja, u vidu teže prepoznatljivog nam nagona, koji, kod jednih jače a kod drugih manje jasno, je naša primarna duhovna potreba, koje mi uglavnom nismo svjesni dok u tu tajnu života ne budemo upućeni, a ako se to ne dogodi, tada je raspršenost bića "normalno" psihičko stanje, koje se smatra za normalno samo zato što preovladava, iako je ono daleko od bogomdanih nam duhovnih mogućnosti, a one su, savremeno rečeno, u osvješćivanju i priključenju svijesti pojedinih nesvjesnih oblasti psihe, s ciljem postizanja ponovne cjelovitosti ili zaokruženosti bića. Suštinski viđeno, to je isto ono o čemu su nam, kao o mogućem stanju našeg duha, pripovjedali mitovi o herojima i govorili Veliki Prosvjetljenici, među kojima su nama najpoznatiji Isus, Muhamed i Buda.
Govoriti o prosvjetljenju koje su Oni bili dostigli, ali tako da rečeno bude pojmljivo kao prirodno stanje, što ono jeste, može samo onaj ko je takvo stanje duha i sâm postigao. Reći da nam je to pošlo za rukom, znači sâm sebe svjesno profanisati, ali "neustrašivost svjedoči o najvišem stanju duha" i o spoznaji najdublje tajne. O Toj tajni tvorci religijskih institucija smislili su dogme, koje su nevješta mješavina: a) razumom nedokučive suštinske, Vječne Istine, b)neshvaćenih poruka mesija o Vječnoj Istini, preobraženih u bajkovite zablude i c) iz kratofilnih motiva počinjenih falsifikata izvornika i dodatih smišljenih laži. Dogme su nedodirive za umno rasuđivanje, a njih religije idalje poturaju kao bogomdane istine, što religije sada čini duhovno nedjelotvornim.
Znam da ovim što slijedi diram u sujetu onih što umišljaju da za njih nema nikakve tajne koju bi oni trebalo da spoznaju, pošto misle da su je već dokučili, i da izazivam sveštenike, jer, zaboga, kako je moguće da iko govori drugačije od njih, od kanona, o onome što je vjekovima bilo domen njihove djelatnosti. Za njih mora biti sablažnjavajuće da se o stanju duha Osnivača njihove religije govori svakom razumljivo, toliko koliko je to stanje duha umom uopšte pojmljivo, a pošto je prosvjetljenje najdublja tajna za čovjeka o njemu samome, ovdje će upravo o tome biti govora.
(S obzirom na različit nivo obrazovanosti i/ili samospoznatosti čitalaca teško mi je prilagoditi način izlaganja a da on bude, s početka posebno, pristupačan onima koji znatnije odstupaju od pretpostavljenog prosjeka. Onaj čitalac koji je u samospoznaji ispod prosjeka vjerovatno će imati utisak po nekada da vam se obraćam visokoparnim stilom, pa neka su tome pri ruci slične knjige, rječnici i enciklopedije, dok će oni koji su upućeniji u ovu oblast čuti ponešto i od onoga što je njima već unekoliko poznato, ali s obzirom na to da pišem originalno i iskustveno, biće im ovo korisno pročitati).
Iako ćete u prvi mah u ovo teško povjerovati – što mi je sasvim razumljivo – evo imate priliku čitati tekst koji piše svojeručno jedan od veoma rijetkih ovovremenih prosvjetljenika. To postignuće ostvario sam, i uz odgovarajući profesionalni uspjeh, revnosno praktikujući hatha jogu i proučavajući, ne profesionalno već za svoju dušu, duhovnu baštinu čovječanstva i dubinsku psihologiju, a o svom postignuću šutio sam duže od decenije i potom odlučio, kako i pod kojim okolnostima čitaćete kasnije, da ga objavim: Knjigom. U njoj, kao i ovdje, iza rečenog stoji iskustvo, pred kojim će se oni što poturaju zablude i laži kao poruke mesija skamenjivati, slično kao svako ko pogleda u Meduzu (simbol taštine, sujete, podsvjesnog, stvarnog lica bez maske, Sjenke) u grčkom mitu o Perseju. A krajnje vrijeme je bilo da svjetlost Vječne Istine i nama bljesne. Ovdje, gdje su se ukomšijale međusobno vrlo neprijateljske religije: katoličanstvo, pravoslavlje i islam, što je i učinilo da ovaj prostor postane ukletim, permanentnoratonosnim, pa se uzgred dotičem naše stvarnosti, njene promjene na bolje radi, a i zato što ćete se vi duhovno uzdizati u okviru nje takve kakva je.
Prosvjetljenje je najveće duhovno postignuće, koje joga zove samadhi, budizam nirvana, zenbudizam satori, Isus isto stanje duha (pronađenim) carstvom nebeskim u sebi, a Jung samoostvarenjem. Ovdje ćete biti usmjereni prema tom postignuću, a biće ukratko riječi i o onome šta nas ometa da ka tome krenemo, ali ovo što ćete čitati neću saopštiti samo na osnovu onog što su o svjesnoj reintegraciji ljudskog bića do prosvjetljenja ili ucjelovljenja rekli, zapisali, napisali ili prepisali drugi, već ponajviše na temelju ličnog iskustva, a Kant zapazi, "da sve naše saznanje počinje sa iskustvom, u to se ne može sumnjati". Kad je riječ o prosvjetljenju, kako to s pravom konstatova Satjananda, neki od "onih koji su interpretirali to stanje nisu ga nikada doživjeli",a iz te činjenice proisteklo je mnogo civilizacijskih zabluda i laži, čijim duhovnim robovima su postajale generacije.
Svjestan sam koliko može izgledati neobično i prepotentno da se neko ko je rođen u nepismenoj pravoslavnoj tradiciji i sada se ne osjeća ni pravoslavcem, ni ateistom, a ima neizmjerno divljenje za Isusa, ali i za ostale Velike Prosvjetljenike, osmjeli saopštiti da je korijen usuda naše civilizacije u tome što apostoli, uključujući i sv. Pavla, stanje prosvjetljenja – što je vitalno i iz osnove preobražajno zbivanje u biću – nisu bili iskusili, a o tome i o Isusovoj poruci, buncali su onako kako su oni to bili u stanju da shvate, što se pokazalo sasvim suprotnim od originala. (Pri uobličenju za vjernike Muhamedu podarene Objave falsifikat u Kur'anu očitiji je nego u drugim tzv. svetim knjigama, o čemu ću ukratko reći u III dijelu). Pošto se na ustaljenim lažima, koje se proturaju kao istina, zasnivaju religijski (sada, nažalost, uglavnom teoideologijski) i svjetovnisistemi manipulisanja ljudima, prosvjetljenik, ukoliko se odluči da javno saopšti svoje postignuće i savremenike uputi ka tom mogućem stanju duha, u pravilu, nužno mora doći u sukob s religijskim i svjetovnim autoritetima i doimati se kao čovjek koji je protiv svega postojećeg, iako smo mi jedino za to da se ljudi probude iz budnog sna, u kome su; da se oslobode nevidljivih ili teško vidljivih okova, u koje ih njihovi religijski i/ili svjetovni autoriteti, sijači zabluda i laži, okivaju i potom ih u njima drže kao u "carstvu slobode". Nevidljivi okovi, pomoću kojih se savremenog čovjeka dovodi u stanje da je on rob raznih teoideologija ili ideologija, sadržaji su pohranjeni u našu podsvjest. Oslobođenje od okova se postiže osvješćenjem podsvjesti, nakon čega spoznajemo koliko smo ranije bili robovi, ljudski rugobni, a i kako je lijepo kada smo slobodni očovječeni, očišćeni od manipulacijskog kala. 1* (Fusnote obavezno čitajte!One su paralelan tekst osnovnom, kojeg, u vidu digresija, dopunjuju i pojašnjavaju).
Prosvjetljenik nije ni tradicionalno religiozan, ni ateist. Ne vjerujem u boga o kome nam trabune sveštenici, ali iskustveno sam spoznao da postoji, recimo to uslovno tako, Univerzalna inteligencija, kao kreator svega prirodno datog i nakon dvadesetogodišnjeg vrlo upornog rada na samospoznaji, tokom kog perioda sam neizrecivo mnogo propatio, ušao sam u njeno gravitaciono polje, koje je i u nama, jer je Ona dio nas (u kolektivno nesvjesnom), što je intelektom nepojmljivo, ali je duhom dokučivo, o čemu svjedoče svi drevni mitovi o herojima i postignuća Prosvjetljenika, a u naše doba isto to nam je naučno saopštio Jung. (Univerzalna inteligencija najrazumljivije je predstavljena u indijskoj duhovnoj tradiciji, pored nama teško shvatljivog pojma prane, i pojmovima Brahman i Atman. U hrišćanstvu Sveto trojstvo asocira na ove indijske pojmove. Prani je analogan Duh sveti, Brahman bi odgovarao našem pojmu Boga a Atman Sinu Božijem, a može i Jungovom arhetipu Boga u kolektivno nesvjesnom, čijim osvješćenjem se dostiže prosvjetljenje. Inače, bez te veze Brahmana ili Boga i njegovog otiska u ljudskoj psihi, Atmana ili praslike, arhetipa Boga, nemoguće bi bilo dostići prosvjetljenje i potom imati osjećaj sjedinjenosti sebe preporođenog s onim što se zove Bog).2*
Sokrat, Isus i Mansur, da spomenem samo njih trojicu, od strane svojih savremenika osuđeni su na smrt i ubijeni samo zbog toga što su javno pokazali da su spoznali Boga u sebi, na način koji se nije uklapao u zvanično vjerovanje u Boga. Prosvjetljenje je uvijek individualan i krajnje intiman doživljaj, a sveštenici nikada ne mogu skrštenih ruku da gledaju kako neko remeti njihovu ustaljenu laž, od čijeg održavanja i širenja oni žive. Svaki prosvjetljenik razobličuje laži na kojima se u vidu dogmi temelje neshvaćene poruke njegovih prethodnika. (Ovo imajte u vidu, kako se ne bi iznenadili otvorenošću i oštrinom mojih riječi o onome što je, moguće, i u vaš um urezano kao sveto i nedodirivo). Buda je bio eksplicitan tvrdeći, što i sâm činim, da ne postoji personifikovani bog i da je prosvjetljenje dostižno svakom čovjeku, samo ukoliko se on predano posveti tom cilju.
Kada bi mi svi imali takvo nastojanje, samo rijetki bi postigli prosvjetljenje, jer je ljenost i podlijeganje zavodljivosti želja zaista prečesto, ali bi i individualno i društveno bilo smisleno da svi tome težimo, jer takva težnja nas – aktiviranjem procesa spiritualizacije i sublimacije animalnih nagona, uz uslov da ne skrenemo na stranputicu njihovog potiskivanja – štiti od opasnosti da dođe do takvog disociranja bića, čega danas ima jako mnogo, kada je čovjek duhovno mrtav a još tjelesno živ. (Čitao sam da na jednom nadgrobnom spomeniku u Americi, po želji pokojnika, piše: "Umro u tridesetoj, sahranjen u sedamdesetoj". Legenda o Isusovom oživljavanju Lazara, stvarno shvaćena, govori o tome da je Lazar bio duhovno mrtav i da mu je Isus udahnuo spiritualni život. I meni je u nekoliko slučajeva pošlo za rukom da u istom smislu oživim neke čiji je Duh bio zamro. Pretpostavljam da ste vi samo na smrt bolesni i zato otpočinjem sa liječenjem, ako se slažete, do vašeg ozdravljenja).
Ako se spoznaja prosvjetljenika nakon njegove fizičke smrtiuobliči u religiju, poruka prosvjetljenika se uskoro počinje da kvari, jer teolozi i sveštenici sljedbenike te religije – zloupotrebljavajući njihovu potrebu da budu vođeni, a iz svojih kratofilnih razloga – upućuju, pa utjeruju, u okvire dogme i u ram idolatrije, koji, kada je skovan, potom na ljudski lik, na našu Esenciju, djeluje kao Prokrustova postelja (ležaj koji nije ni po čijoj mjeri), i zato je Volter bio u pravu kada je na pitanje kako je nastala religija odgovorio: "Kada su se na zemlji upoznali prva varalica i prva budala". Pomišljate li, viđen volterovski, koji je po redu ovaj naš susret? Iako nisam varalica, vi ipak "otvorite oči", za svaki slučaj!
U ovoj oblasti tlo vrvi od prevaranata, a literatura je bremenita diletantsko-obmanjivačkim "tvorevinama" s komercijalnim motivima, zato mi ništa nemojte a priori vjerovati, niti me i na koji način slijedite, pa ni onda kad se uvjerite da je moj cilj jedino uputiti vas kako da budete, na vama svojstven način, ono što možete postati. Slijeđenje bez razmišljanja potrebno je u religijama molitve i zato je Svijet i stigao u ovakav duhovno-duševni ćorsokak u kakvom smo.
Podražavanje i/ili imitiranje uvijek je zamjena za stvarno razumijevanje ili spoznaju, kao što je i običajno-ritualna religioznost nadomjestak za mistično sjedinjenje s Bogom, a spoznaja arhetipa Boga u sopstveno nesvjesnom dublje je iskustvo i od umnog razumijevanja i od mističnog doživljaja. To postiže prosvjetljenik; Čovjek kod kojeg duh ponovo caruje na prijestolju Bića, a u kome nagonski dio nas i osjećanja koja proističu iz nagona nisu potisnuta, već oduhovljena i kao takva ona su uključena u skladnu cjelinu bića. Nagone u nama religije smatraju satanskom stranom čovjeka, a što zaista jeste glavni ometajući faktor duhovnog rasta sve dotle dok oni ne budu posebnim postupkom sublimirani i prihvaćeni od strane onoga koji se samospoznaje. Ako čovjek potiskuje nagone ili se na banalizovan način prepušta njihovom zadovoljenju, on mora duhovno patiti i ostati neucjelovljen, rascijepljen čitavog života. Moja pouka se posebno karakteriše metodologijom koja nam pomaže da uz pomoć hatha joge nagone uključimo u cjelinu bića, ali i da uspješno izađemo na kraj s ego željama, koje se manifestuju na razne načine i koje naše doba delirično egzaltira, što je osnovni uzrok civilizacijske samoizgubljenosti.
Vi ćete u potrazi za najvišim duhovnim ciljem biti pravilno orjentisani jedino ako budete slijedili sopstvenu sudbinu, a na ploči na kojoj je ona ispisana mogli bi pročitati, kada bi znali kako, da možete postati i jedno i drugo: prosvjetljenik ili ostati to što ste sada. Smisao moje pouke je da vas uputim u pismo pomoću kojeg ćete vi sami sebi biti učitelj i vodič na putu reintegracije bića do ucjelovljenja ili prosvjetljenja, umjesto da ostanete obični smrtnik koji je duhovno prospavao čitav život i propustio najveću životnu šansu.
Ali, vi nemojte očekivati da ćete ovdje dobiti za to putovanje išta više do uputstvo, neuporedivo shvatljivije nego što su ga pružali mitovi, kako da uz pomoć "kompasa" slijedite pravac na "karti" područja kuda se prolazi do Tajne.
Dakle, ne očekujte ništa nalik "receptu" za spoznaju najdublje tajne, jer je to nemoguće dati, pošto se samo individualnim umijećem, mukotrpno stečenim, spoznaje Tajna, a ako bi se davalauputstva za njenu spoznaju u vidu recepata, njih bi tada trebalo taman toliko koliko bi bilo ljudi kojima su oni namijenjeni, pa vi zamislite ko bi to bio u stanju da dâ. (Teolozi i sveštenici pokušavaju da objasne neobjašnjivo i uprkos svih njihovih zabluda, te strašnih i groznih laži, uz njih bleji stado od po preko milijardu bena).3*
Oni koji "recepte" nude, oni Tajnu nisu spoznali! Da jesu, znali bi da svako od nas u sebi nosi potencijal da Tajnu otkrije, ali ne umom, već posebnom moći duha: samosviješću, i jedino na individualan, svakom pojedincu posebno namijenjen način, što je na Istoku shvaćeno od onda od kada oni poznaju jogu, taoizam, budizam i zenbudizam (miris cvijeta izraslog na stabljici joge). Svrha moje pouke nije da se vi prilagodite striktno utvrđenim pravilima, na čemu insistiraju sve religije molitve, već da opšta pravila duhovnog rasta i razvoja po određenoj metodologiji primijenite na vama svojstven način ili, jasnije rečeno, po ličnoj mjeri, i tako egzistenciju u svijetu, ovakvom kakav je, prilagodite svojoj esenciji. (Izvinjavam se filozofima egzistencijalistima!)
Egzistencija (u smislu načina života) čovjeka naše civilizacije strašno se udaljila od ljudske esencije (čovjekove najdublje duhovne potrebe: da se razvija i raste do dostizanja ponovnog, sada svjesnog, ucjelovljenja bića) i zato je svijet u većoj duhovnoj krizi nego što to mi možemo i pojmiti. Rješenje tog našeg najvećeg problema – čovjekove otuđenosti od svoje Srži, Esencije – nisu u stanju da nam na odgovarajući način ponude ni religija, ni filozofija, pa ni nauka, i zato smo mi ovoliko samoizgubljeni. Ni jedna od ovih oblasti duha, bez pronalaženja međusobne zajedničke osnove, to nikada i neće biti u stanju da izvedu.
Imajući to u vidu, možete li i zamisliti kao stvarno, da To, što nam ne mogu pružiti pomenute otuđene oblasti duha, razotuđen pojedinac, samouki prosvjetljenik, pokloni svojim savremenicima, uz pomoć joge, najstarije metode koju svijet poznaje za reintegraciju raspršenog bića i nauka, usmjerenog ka istom cilju, jednog evropskog naučnika, K. G. Junga, tvorca analitičke psihologije, najdublje škole dubinske psihologije. A pod Time riječ je o istom cilju duhovnog razvoja na koji su upućivali mitovi i što su svijetu usavršenije darovali Veliki Prosvjetljenici, samo To sada savremenim jezikom rečeno i našem dobu primjereno.4*
Ošo s pravom primijeti da je svijet jedna velika ludnica, a on je takav prvenstveno zbog toga što je čovjek naše civilizacije, kako reče Jung, izgubio vezu sa transcedentnim. Ali ni ona osoba koja to vrlo jasno vidi nije u stanju fizički prekoračiti bedeme ove tamnice duha. Okrenuti leđa društvu na bilo koji način ili otići u manastir, relativno je lako izvodivo, ali ostati u društvu, a istovremeno živjeti tako da balansiramo oko optimalne, ravnotežne tačke u kojoj se presjecaju putanje Egzistencije i Esencije, e, to je već veliko postignuće i obrazac života koji preporučujem, uz uvjerenje da bi on, kao opšteprihvaćen, mogao značiti, opstanka radi, početak nužne nam civilizacijske renesanse.
Vi u sebi već imate isprogramiran tok duhovnog rasta i razvoja do prosvjetljenja ili ponovne reintegracije vašeg bića, koje je, civilizacijski uslovljeno, sada vrlo raspršeno, i taj "program" je unekoliko drugačiji nego kod bilo koga drugog, a pomoć pravog učitelja duhovnotjelesnog metoda svodi se jedino na to da vam pomogne da vi postanete svjesni tog programa, pravilno ga aktivirate i nadzirete njegov tok. Ako tako postupite i potom budete uporni u radu na samospoznaji, rezultat će doći neizostavno. Na početku mog kretanja, kako bi rekao Skot Pek, putem kojim se rjeđe ide nisam imao priliku da budem poučen na sistematičan i relativno jednostavno shvatljiv način, kao što je to sada slučaj sa čitaocima mojih knjiga, i morao sam mnogo da lutam, pabirčim, pa, ne krijem to, nužno i prilično griješim, ali ipak sam, uz intuiciju i upornost postigao ono što je unaprijed nemoguće zamisliti. Neće to biti ni vama, ali slutnja je izvjesna.
Prosvjetljenje ili najdublja tajna toliko je tajnovita za intelekt da se njime o tome ne može direktno ništa pojmiti. To ne bi bilo izvodivo čak i kada bi tu tajnu bilo moguće riječima izraziti, a to je nemoguće, (Dil reče da objašnjena tajna nije ni objašnjenje ni tajna), već se jedino o njoj može govoriti, kao o ličnom doživljaju onog ko ju je spoznao, a imajući pri tome na umu da se iskustvo ne može vjerodostojno saopštiti, ali mi svi raspolažemo duhovnim mogućnostima, koje nas, ako ih aktiviramo, mogu dovesti do takvog nivoa samospoznaje da nam se potom tajna "pokaže" sama od sebe. Ako ovo iskusite, tada ćete znati da ne postoji nikakav personifikovani bog, onaj o kome nam bajkovitu priču pričaju teolozi i sveštenici, već da mi u svom kolektivno nesvjesnom imamo prasliku ili arhetip,5* recimo, Sile, Energije, Univerzalne inteligencije, i da je naša suštinska želja, sa nagonskom snagom, da samosviješću, stečenom posebnim duhovnim postupkom, spoznamo, osvijestimo, tu prasliku, arhetip, nakon čega imamo osjećaj jedinstva s Bezvremenim i Bezgraničnim, a Bog je samo simbol Toga ili Tajne.
Veliku laž pravovjernog hrišćanstva, da je Isus jedinorođeni sin Božiji, svojim duhovnim postignućem razobličujem do aktuelizovanja Njegovih riječi: "Ko god pije iz mojih usta (ko me posluša) postaće ono što sam sâm". Teolozi i sveštenici upućuju vjernike da budu i ostanu ovca u stadu, koje oni predvode i uz to muzu i šišaju, a Isus je savjetovao isto ono što i Buda: da Ga ne oponašamo, već da postanemo ono što On jeste. Da je to dostižno i u ovo vrijeme, svjedočim sâm sobom,6* svojim metodom i knjigama, a u njima ističem da niko ništa neće postići metodom naše joge ukoliko skrene na stranputicu i otpočne me oponašati.
Vaša spoznaja Tajne, vidjećete ako je dostignete,i u pogledu načina dostizanja i rezultata, unekoliko će biti drugačija od bilo čijeg doživljaja iste vrste. Ne postoje dva prosvjetljenika a da su im iskustva spoznaje Tajne ili dostignutog prosvjetljenja istovjetna, zato je zabluda i pomisliti da je moguće slijeđenjem bilo kog prosvjetljenika stići do bilo čega u duhovnom smislu vrijednog, a prosvjetljenje je najuzvišenije postignuće o kome je, kako rekoh, umom nemoguće steći valjanu predstavu, jer "to tek u zanosu proroci slute".
Vi djetetu, koje još nije stiglo do puberteta, ne možete ni na koji način adekvatno predstaviti doživljaj seksualnog sladostrašća, a da ono pojmi da to uveliko prevazilazi ukus njemu dragih slatkiša, ali kada ono polno sazrije, iskustveni doživljaj te vrste doći će mu sam po sebi. Slično tome, nije mi moguće predstaviti vam duševno stanje koje se imenuje prosvjetljenjem, a da vi bar naslutite da to uveliko prevazilazi, dubinom ili visinom, posebno trajnošću, ono ushićenje koje doživljavaju zaljubljeni tokom seksualne sjedinjenosti, pa mi jedino preostaje da vas uputim na metodologiju koja bi vas mogla dovesti da i vi slično iskusite: prosvijetlite se.
Govoreći u ime Boga, Njegoš reče da će od tog stanja blaženstva, kojim biva preplavljen prosvjetljenik, jednu iskru malu podariti čovjeku pri seksualnom zadovoljenju. Prosvjetljenici govore o ljubavi kao o svom vrhunskom dostignuću, ali ljubav o kojoj je kod nas riječ, jedno je uzvišeno osjećanje instaze, nepojmljivo bez iskustvenog doživljaja.
Čovjek, pored dva animalna nagona, ima i jedan duhovni: nagon samoostvarenja, (a poznat je i kao religiozno osjećanje) – koji nas upućuje i tjera da težimo za onim što religije nazivaju povratkom u rajsko stanje duha, Jung samoostvarenjem, Ruso povratkom čovjekovoj prirodi, a Hamvaš osnovnim stanjem (bivstvom) –ali taj nagon mi ne prepoznajemo jasno, a svi ga, bar nekada, intuitivno osjećamo bar kao nejasno meškoljenje u sebi. Da bismo taj duhovni nagon samosviješću prepoznali i adekvatno ga zadovoljili, tome trebamo biti poučeni, a ako tako ne bude učinjeno, čovjek postaje žrtvom nesvjesnosti sebe sama i stihijnog, a to znači uglavnom degenerativnih načina ispoljavanja tog nagona i provođenja života u znaku zadovoljenja dva animalna nagona i stalno umnožavajućih ego želja. U Starom zavjetu Adam je simbol svjesnog čovjeka, ali koji je nesvjestan nagona samoostvarenja, dok u Novom zavjetu Isus simbolizuje čovjeka koji je taj nagon zadovoljio na vrhunski način, ka kom postignuću i vas upućujem, a na osnovu mukotrpno stečenog iskustva. U doživljenom je vrijednost i originalnost moje pouke, mada je ona kombinacija već poznatog.
Ovaj nagon je u simbiotičkoj vezi sa seksualnošću7* i ako ona nije pravilno usmjerena, kao što je to slučaj u našoj civilizaciji, čovjek tada i nagon samoostvarenja zadovoljava na razne degenerativne načine. Uz to cilj međupolnih odnosa svodi se pretežno samo na seks i on je tada uglavnom kanal za oticanje sveopšte napetosti, a mnogo rjeđe prilika da se preko erotske veze dokuče dubine numinoznog. Kada god je u nekoj civilizaciji seksualnost gubila ulogu mosta ka numinoznom i poprimala lake i/ilirazvratne načine ispoljavanja, to je najavljivalo kraj te civilizacije i bilo je znak da je izgubljen trag konstruktivnog načina zadovoljavanja nagona samoostvarenja. Tako se javlja apsurdna situacija, najpoznatija nam u Rimu pred njegov kraj ili u našoj civilizaciji sada, a to je: što ljudi, u jurnjavi za zadovoljstvima, postaju istrajniji i/ili razvratniji, to su manje u stanju da iskuse stanje istinske sreće; naprotiv, njihove duševne patnje rastu sve više i više, uz istovrmeno otvaranje ponora i ambisa besmisla života, koju provaliju mnogi, probaju popuniti na razne degenerativne načine, pa često i drogom.8*
Pomogne li se onome koji osjeća da se u njemu Nešto meškolji, da to – nagon samoostvarenja – pravilno usmjeri, on će postepeno toliko sazreti da će jednom bitno drugačije nego do tada, mogli bi reći na božanski način, da ispoljava seksualnost, a uz to će biti spreman, recimo uslovno, i za "duhovni orgazam". Rezultat tog orgazma biće novo rođenje (hrist), a to je prosvjetljenje, samoostvarenje ili spoznaja Sopstva, arhetipa Boga u sebi, pa tada tome ničije objašnjenje tog stanja, a njegovog doživljaja, neće biti potrebno.
Ali dok vi do toga ne stignete, riječi, iako one za ovo nisu adekvatne, nužne su, a čim koristimo riječi računamo i na njihovo poimanje intelektom, koje treba bar biti postepeno i nenametljivo. Sjetimo se: ponavljanje je majka znanja, a može biti i kolijevka razumijevanja. Vi ćete ovo o čemu ćete čitati biti u stanju da pojmite na vama trenutno dostiziv način, ali ne znači da će to svaki put biti i ispravno ili potpuno, iako ćete vi misliti da je to tako, a kako je bilo, saznaje se tek kasnije, kada se postigne viši nivo duhovnog rasta. Mi lakše prihvatamo da nešto ne razumijemo što je u vezi sa našim poimanjem stvari ili odnosa sa svijetom oko nas, ali se teško mirimo s tim da nismo u stanju pravilno shvatiti ono što se odnosi na nas i/ili na našu povezanost s Univerzalnom inteligencijom. Što je čovjek manje duhovno zreo, to je umišljeniji da zna i ono o čemu pojma nema. Dug je put do sokratovske spoznaje: znam da ništa ne znam, a ona se javlja, svoj najviši nivo dostiže, tek prosvjetljenjem.


 

1* Podsvjest nije homogena. U njoj je značajan dio ono što nam je usađeno odgojem i školovanjem, a što mi kao odrasli u pravilu držimo kao neodvojivi dio sebe. Npr., pripadnost nekoj naciji i/ili religiji, kao i ideologiji doživljava se kao nešto sasvim prirodno, iako je riječ o uslovljavanju obavljenom u djetinjstvu i mladosti. Ovaj dio podsvjesti daje nam okvire za naše predstave o spoljnjem svijetu, za razmišljanje i aktivnosti u životu, ali je on istovremeno i okov za naš um, iako to najveći broj ljudi nikada ne spoznaje i zbog toga oni život prožive u svojevrsnom somnabulizmu. Odgojem i obrazovanjem u podsvjest pohranjeni sadržaji mogu se uporediti s računarskim programima, a najveći broj ljudi s osobama koje se znaju služiti računarom samo u okviru određenog programa. Da je to tako, spoznaje jedino onaj ko uspije osvijestiti svoju podsvjest i ponovo dostići čistotu nevinosti, jer nas odgajanje u bilo kojoj tradiciji podsvjesno uprlja. Međutim, onaj čovjek koji se izvuče iz okova bar jednog dijela sopstvene podsvjesti, što se doživljava kao individualno oslobođenje, najsličnije ugođaju koji imamo nakon kupanja, on može time sebi u našoj kulturi natovariti na vrat jedan novi i veliki problem, a to je da mu ljudi oko njega izgledaju kao usnuli, da mu vonjaju smradom prljavštine koju je on sa sebe oprao, da mu se čak doimaju kao nenormalni, ali i on njima isto tako. I ako on nije spreman na to da njih razumije, on s njima mora doći u neku vrstu sukoba. Ali kolika god da je ta spremnost, vremenom to postane toliki teret onome ko je osvijestio svoju podsvjest da je razlaz između njega i usnulih – neminovan. Iz ovog razloga, natjeran samonesvjesnošću kolega, Jung je napustio univerzitet i kliniku i povukao se u privatnu praksu, zahvaljujući čemu nam je ostavio djelo neprocjenljive vrijednosti, što su veoma rijetki pojedinci i među stručnjacima u stanju shvatiti.
Najteže je pojmiti, osjetiti, da psiha ima više nezavisnih segmenata uvezanih u cjelinu. To je s početka slično kao, uzmimo, da bez ogledala osmotrimo svoje lice. Joga je najdrevnije, a dubinska psihologija najnovije, ogledalo pomoću kojih, procesom samospoznaje aktiviranom samosviješću, možemo "vidjeti" sebe kakvi jesmo i čak pratiti tok misli, skoro kao neutralan posmatrač. Ali da bi se do ovoga stiglo potrebno je steći odgovarajuće znanje i ostvariti kopernikanski preobražaj bića, na što ovim samo upućujem.

2* Kod nas je Njegoš ovu vezu bio spoznao! "O svevišnji tvorče nedostižni! / U čovjeka iskra bespredjelnog / uma tvoga ogleda se sv'jetla, / kâ svod jedan od tvoje palate / što s' ogleda u pučinu našu". U svodu od božije palate prepoznajem Atmana, arhetip Boga, što s' ogleda u pučinu našu: u kolektivno nesvjesnom.

3* Evo u goste nam stiže dragi mi prijatelj Pol Dil, tvorac psihologije motivacije, pa skupa s njim upitajmo se, razumjevanja radi, "koji je simbolički smisao poruke iz Jevanđelja? (…)
Odmah se nameće nedoumica: ili se svi nelogični odlomci, od priče o Postanju do tvrdnje da je Bog lično sišao na zemlju u obličju svog Sina (zadržavajući pri tome i vid Oca na Nebu) i da je ljudima koji su ubili Boga osigurana ogromna milost, moraju shvatiti onako kako stoji u tekstu zato što su nedostupni svakoj kritici ljudskog uma. U tom slučaju, dogmatski sistem se ruši. To je nesumljivo ono čega se vernici najviše i boje, te od svakog traganja za istinom više vole lažnu dubinu čudesnog. Ali, to traganje i ne računa s tim da će uspeti da ubedi vernike. Problem je mnogo obuhvatniji. Treba insistirati, ne zato da bi se osudila osećano, nego da bi se osudila – na videlo iznela – hiljadugodišnja zabluda. Treba gurnuti prst u ranu, ma koliko to bolelo, i tako postaviti dijagnozu uzroka i posledica da bi se potražio lek koji će pokazati ono što čovek mora da učini ne bi li sâm obezbedio sebi spasenje za života, bez pomoći sveštenika i dogme, ali u skladu s mitskom istinom (upravo ono što sam učinio i čudesno postigao, prim.: D.).
Ako je dogmatski sistem pogrešan – a kako i ne bi bio – pijetet prema istini svetih tekstova morao bi biti pijetet prema zabludi, svejedno koliko dugo traje njena vladavina i koliki je broj njenih vernika. Uzbuđenje pred Tajnom je religiozno osećanje beskonačno dublje i muževnije od osećajnih naslada koje se traže u ceremonijalnim i sentimentalnim odnosima između čoveka-deteta i 'Oca na Nebu', što je ostatak magijskih i animističkih verovanja. Kako, dakle, ljubav prema istini ne bi pružala više radosti od ljubavi prema apsurdu? Teologija je omašila u svom pokušaju sjedinjavanja time što je nametnula verovanje u apsurd ('credo quia absurdum'), i time što je to verovanje preporučila kao vrhunsku vrlinu. Time je izazvala samo raspad verovanja. Dokaz za to je sadašnja situacija. Raspad se obelodanjuje u samoj Crkvi-majci. Lek može biti samo napuštanje dogmi, ostataka mraka Srednjeg veka". Bravo! Prijedlog je razuman, ali me on asocira na to kao kad bi neko Bilu Gejcu predložio da se odrekne Windowsa, Worda itd. Sveštenici su isprogramirani dogmom i lažima, ali, računarski rečeno, u tome su se toliko zapetljali da je generalni reset nužan.
Sveštenici vjernika ne mogu uputiti na put spasenja, jer spasenje o kome pričaju, oni sami nisu postigli, a neki od njih umišljaju da jesu, što je posljedica identifikacije glumca s likom kojeg glumi. Svojevremeno sam od njih tražio da me upute ka tom cilju, koji mi je tada bio maglovit, a sada znam taj cilj je bio: prosvjetljenje. Oni pojma nisu imali šta tražim i uobičajeno su me na svoj način zamajavali. Potom sam se obratio najpoznatijoj izvornoj duhovnoj baštini svijeta i bio sam, generalno viđeno, pravilno upućen.
Svojim djelom pozvao sam sveštenike naših religija da izvole, kada, kako i gdje oni žele javno stati naspram mog duhovnog postignuća, Isusovom i Muhamedovom sličnog, pa neka potom i vjernicima bude poznatije i očiglednije ko od nas čime raspolaže.
Oni koji su podsvjesno uslovljeni, slično kao dresurom životinja, a među tzv. religioznim ljudima većina je upravo takva, dok ne osvijeste te dijelove podsvijesti, mnoge moje riječi moraju doživjeti kao strašno svetogrđe, one ih mogu vrijeđati do nepodnošljivosti, a za takve one su najpotrebnije i biće im najljekovitije, jer osvješćenje podsvjesti vodi čudesnom duhovnom ozdravljenju, što se ne može ni pojmiti dok se sobom nosi breme podsvijesti. Ali u samostalnom radu osvješćenje se može otpočeti izvoditi tek nakon što su obavljene odgovarajuće pripreme, a i tada se to mora činiti sistematično, za što sam dao odgovarajuće uputstvo. Bez toga, to bi bilo opasno slično kao da iz rane sami izvadimo geler, a potom ne znamo kako da zaustavimo pojačano krvarenje.

4* Vjerovatno vam moje riječi zvuče neobično, jer kao normalno govorim glasnije, iako znam da se čitaocima naviklim na nekadašnju socijalističku uniformnost ovolika otvorenost i jake riječi ne dopadaju. Svoj stil izražavanja uobličavao sam dok su me komunisti držali na oku i zato mi je otvorenost, skoro prkosna, draga.
Iako zvuči prepotentno istina je da za nas Zapadnjake joga tek sa mojim predstavljanjem dobiva svoje autentično poimanje, a posebno kada je riječ o upućivanju drugih u njene tajne. Ošo je za jogu, viđenu zapadno od Indije, s pravom, rekao: "Ova ovdašnja yoga nije uopšte yoga već njena intepretacija oboljelog uma". Da bi naš neurotično bolesni um bio izliječen, hatha jogu sam povezao s dubinskom psihologijom, čime je stvorena prilika da čovjek sâm sebi bude prvo psihoterapeut, a potom i duhovni učitelj.

5*Ovdje ne mogu objašnjavati arhetipove kolektivno nesvjesnog, među kojima je centralni arhetip Boga, ali pošto je razumijevanje sadržaja ove knjige u direktnoj vezi s poimanjem arhetipova prenosim kratko iz Riječnika u knjizi Naša joga. Arhetip:urođena, preegzistencijalna praslika (u kolektivno nesvjesnom), dio nasljedne strukture psihe u skladu s kojom će se odrastanjem stvoriti i organizovati predstave kolektivno nesvjesnog. Arhetip je duhovni korelat nagona i zbog svoje instinktivne prirode on je u osnovi osjećajnih kompleksa, s kojima dijeli njihovu autonomnost. Arhetipove kao sadržaje nesvjesne psihe prvi je otkrio Platon i nazvao ih ideje. Jung ih je naučno potvrdio i objasnio; značajni su dio njegovih otkrića i temelj njegove nauke. Centralni arhetip je arhetip ili praslika Boga ili Sopstvo, Bitak ili centar našeg bića. (…)
Takođe je važno pojmiti proces individuacije pa vam preporučujem da sada pročitate 91-93 stranu i Jungov tekst u vezi s tim na 189 str. i 190 str., a biće od koristi i stranice: 161-163. (Moje knjige, poimanja njihovog radi, potrebno je pročitati više puta).

6* Skeptični ste prema ovim riječima, zar ne? Shvatam vas! Pošto mi je jedino stalo da vas poučim, a ne, ni slučajno, da vas i u što ubjeđujem, evo čujte Oša, Budu XX vijeka. "Trebaće vremena da se Buda shvati kao Buda. Trebaće vremena! Prepoznaješ Budu tek kada njega samog više nema, a isto je i sa Isusom. I kada on jeste, ne samo da ga ne prepoznaješ, već kada neko kaže da je on zaista ono što jeste, ti to poričeš. Trebaće vremena! To je jedna od najnesrećnijih sklonosti ljudskog uma. Zbog te sklonosti svi mi propuštamo toliko toga. (…) I sve dok ne prepoznaš da se prosvetljenje dogodilo nekom drugom, ono se neće dogoditi tebi. Ako nastaviš s poricanjem i misliš da niko nije Buda, na kraju ćeš poverovati da je savršeno nemoguće da ti sam postaneš ujedinjen, ucelovljen, prosvetljen". Eto tako, neka ostane zapisano!
Ogromna je razlika u načinu izražavanja prosvjetljenika i svih ostalih koji pišu. Drugi se kreću uglavnom utabanom stazom, skoro u odnosu na nas, kolosjekom, a mi govorimo o onome što se ne može izraziti pojmovima uobičajenog jezika i zato se mi služimo simboličkim saopštavanjem. Uz to mi moramo računati na to da nas naše doba, otuđeni ljudi, ne mogu razumjeti, ali oni mogu naslutiti da smo mi opasni po ustaljeni tok stvari – i jesmo –, jer upućujemo na oslobođenje iz ropskih okova u kojima vas drže duhovni i svjetovni vlastodršci. Oni su oličenje Velikog inkvizitora iz Braće Karamazovih Dostojevskog, a mi smo kao Isus koji se nenadano pojavio. (U mom slučaju i ne bi trebalo da je nenadano, jer je Isusov ponovni dolazak najavljen za 2000. godinu, i On je zaista i stigao, ali, kako veli Ošo, trebaće vremena da se Isus prepozna kao Isus. Trebaće vremena!) U legendi o Velikom inkvizitoru Isusa, koji se nenadano pojavio u XV vijeku, sveštenici strpavaju u tamnicu i nude mu nagodbu da bude oslobođen uz uslov da odmah ode odakle je došao. Govore mu: "Sve si predao papi i, prema tome, sada je sve u papinim rukama, a ti sada ne dolazi uopšte, nemoj da smetaš, bar za izvesno vreme. (…) Imaš li ti pravo da nam saopštiš bilo koju tajnu iz tog sveta, iz koga si došao? Ne, nemaš, da ne bi dodavao onom što si već ranije kazao, i da ne bi oduzeo ljudima slobodu vere, jer će biti čudo, a tebi je još tada, pre hiljadu i pet stotina godina, sloboda njihovog verovanja bila draža od svega. Zar nisi tada tako često govorio: 'Hoću da vas učinim slobodnim'. I eto, video si sada te 'slobodne ljude'. 'Da, taj nas je poduhvat skupo stajao', nastavio je starac strogo gledajući uhapšenog, 'ali smo, najzad, dovršili taj poduhvat u ime tvoje. Petnaest vekova mučili smo se sa slobodom, ali sada je to završeno i završeno pouzdano. Ti ne veruješ da je pouzdano završeno? Gledaš me krotko i nećeš da me udostojiš čak ni ljutnjom? Ipak znaj da su sada i upravo sada ti ljudi ubeđeni više nego ikada, da su potpuno slobodni, a, međutim, oni su nam sami doneli svoju slobodu i pokorno je položili pred naše noge. To smo uradili mi, a zar si ti to želeo, zar si hteo takvu slobodu?' "
Isus je želio osloboditi ljude okova institucionalne religije, ali istorijsko, pravovjerno hrišćanstvo, Petrovo i Pavlovo, zapadno ili istočno – svejedno, svako – sušta je suprotnost Hristovog nauka. Njegovom nauku, a primjereno našem vremenu, sada je mnogo bliži duhovnotjelesni metod koji preporučujem kao individualni put do samopronalaženja nego što je to hrišćanstvo. Hrist je Crkvu zamišljao kao duhovnu zajednicu u kojoj izrasliji pomažu u oduhovljenju onima koji su niže od njih, ali u hrišćanstvu u vezi toga, bar sada, sve se svelo na to da čovjek od strane crkve, umjesto da bude podržan u duhovnom pronalaženju, njega se navodi da ropski padne pred noge Velikom inkvizitoru. I u naše doba ima novih duhovnih zajednica zasnovanih na komunitarnim osnovama, ali se takvi pokušaji, kad-tad, pokažu kao novi vid obmane. Te zajednice privremeno mogu biti mjesto pribježišta za one koji nemaju smjelosti ponijeti na sopstvenim plećima breme slobode, tj. istinski zakoračiti putem koji vodi do samopronalaženja. On jeste najteži od svih, a na takav put vas upućujem. Na njemu vi ste sami sebi i vodič pomoću jedne osnovne knjige i dosta dodatnih, koje ostaviše najoduhovljeniji, a za lični trud nagrada je: pošteda od obmana, pošto je rad uz knjige najsličniji doručku sa švedskog stola.

7* Tako se javlja paradoks – koji je izgleda najbolje bio uočen i tolerisan na specifičan način u tibetanskom budizmu – a to je: oni koji se odluče da budu sveštenici imaju u pravilu jak nagon samoostvarenja, što znači i seksualni nagon, pa ako im se nalaže celibat, bez pouke o transformaciji seksualne energije, seks za njih postaje glavni ometajući faktor duhovnog uzdizanja.

8* Svoj intimni odnos prema seksu iznosim i u knjigama, jer kod mene nema teorije ako se ona ne oslanja na iskustvo, ali nemojte misliti da mi pod pojmom seksa podrazumijevamo isto. U vezi sa seksom naš čovjek je pocijepan i seks je kanal za smanjenje opšte napetosti, a seksualni čin, uglavnom, masturbacija udvoje. Kada govorim o seksu mislim i na njegovu numinoznu dimenziju, a to znači da uz pomoć druge osobe i božanske ljubavi za nju dokučimo ono što nam je "podareno od nebeske ljubavi". U jogi postoji odnos prema seksu sličan kao i u tantri. Pronašao sam ga i prihvatio u metodu naše joge, što bi, pored ostalog, moglo pomoći i ovisnicima od droge da se samopronađu. Knjiga iz joge ima posebno poglavlje namijenjeno narkomanima. U njemu tvrdim da je metod naše joge bez premca u borbi protiv te opake pošasti.

S A D R Ž A J

I Dio
O NADUBLJOJ TAJNI i KAKO JE SPOZNATI ...................................................................................... 5
II Dio
O DUHOVNOTJELESNOM SAMOUSAVRŠAVANJU JEDINSTVENOM NAUČNO-FILOZOFSKO-BOŽAN­­SKOM (TEMELJNOM) METODOM ................................................................................................................ 79
Čovjek je postao najveći problem sam sebi ...................................................................................... 80
Šta je to prosvjetljenje? ................................................................................................................ 95
O najvećoj iluziji ............................................................................................................................ 106
Najprešniji civilizacijski zadatak ....................................................................................................... 110
Ničeov nadčovjek bio bi prosvjetljen čovjek ......................................................................................... 114
Oživljena su učenja Velikih Prosvjetljenika .......................................................................................... 118
Najveće ezoterijske tajne saopštene su razumljivo ............................................................................. 123
Ukratko o sebi i svom postignuću .................................................................................................. 129
Vaši veliki neprijatelji su: ljenost i/ili nestrpljenje .............................................................................. 138
Spoznajte najdublje duhovne tajne ................................................................................................... 148
Postanite maestro u izvođenju simfonije ........................................................................................... 157
U povodu jednog pisma ................................................................................................................. 164
Prosvjetljenik se mora doimati neobičnim ........................................................................................ 167
Objelodanjen je nauk onoga koga je Svijet očekivao da se pojavi 2000 ............................................... 181
Budite se! .................................................................................................................................... 191
Naša duhovna riznica je veoma obogaćena ....................................................................................... 193
 III Dio
PORUKA BOGUMILA ................................................................................................................ 201
 
ISBN 86-902029-8-6